Pokorničkim bogoslužjem koje je u ponedjeljak 17. ožujka u crkvi Srca Isusova Međubiskupijskog dječačkog sjemeništa na Šalati predvodio mons. dr. Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca i za proglašenje blaženim kardinala Franje Kuharića u Zagrebu, započeo je Svećenički dan Zagrebačke nadbiskupije. Susret je nastavljen u velikoj dvorani Nadbiskupske klasične gimnazije. Pozdravljajući okupljene svećenike, na čelu s pomoćnim biskupima dr. Ivanom Šaškom i Mijom Gorskim, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić pozvao ih je na tihu i ustrajnu molitvu tijekom kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca. Kardinal se osvrnuo i na susret pape Franje sa svećenicima Rimske biskupije održan na početku korizme, u kojemu je govorio o milosrđu i svećenicima koji to milosrđe trebaju naviještati i svjedočiti. “Papa je osobito naglasio blizinu svećenika sa svojim vjernicima. Nastojimo ga u tome slijediti. Pastir je onaj koji je bliz, koji traži izgubljeno, koji pozna svoje, koji moli za svoje, koji plače zbog njih. Tu blizinu uvijek trebamo očitovati”, istaknuo je zagrebački nadbiskup.
U službi promicanja kršćanske antropologije i protuteža odgojnom relativizmu
Uvodeći u temu Svećeničkog dana – vjeronauk u školi, kardinal je kazao da se radi o izrazito važnoj temi, ističući da je hrvatski sustav uspio naći zlatnu sredinu u usporedbi sa sustavima drugih europskih zemalja. Analizu, dileme i perspektive vjeronauka u školi predstavila je svećenicima prof. dr. s. Valentina Mandarić, predstojnica Ureda za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije. U izlaganju je istaknula da je vjeronauk tijekom proteklih godina oblikovao svoj profil te pronašao i učvrstio svoje mjesto u školskom sustavu. “Potvrđuje se kao važan i nužan školski predmet koji ima nezamjenjivo mjesto u suvremenoj školi”, kazala je dr. Mandarić. Putem vjeronauka u školi, istaknula je, Crkva u Hrvatskoj ostvaruje svoje važno društveno poslanje, osobito na području odgoja. On je u službi promicanja kršćanske antropologije, mjesto je dijaloga vjere i razuma, odgojno je i kulturno bogatstvo, ali i protuteža odgojnom relativizmu.
Raditi na izobrazbi vjeroučitelja i više vrednovati njihov rad
S obzirom da se često može čuti primjedba da se vjeroučitelji ne uključuju u život župne zajednice, dr. Mandarić je iznijela statističke podatke koji opovrgavaju tu tezu. Naime, 45,8 posto vjeroučitelja uključeno je u rad župe kojoj pripadaju, a 35,1 posto vjeroučitelja angažirano je u župi u kojoj se nalazi škola, odnosno njihovo radno mjesto. Najčešće su uključeni u pripreme za sakramente, u sviranje i vođenje zbora, rad s mladima ili pak u liturgijsku ili karitativnu skupinu. Da bi vjeronauk sačuvao svoje stabilno mjesto u školi potrebno je, upozorila je dr. Mandarić, raditi na kvalitetnoj izobrazbi vjeroučitelja, više vrednovati doprinos vjeronauka i rad vjeroučitelja, razvijati kvalitetnu suradnju između Ureda za vjeronauk u školi i župnika te biti svjesniji slabljenja religioznog obiteljskog ozračja. “Još jednom bih istaknula bogatstvo prisutnosti vjeronauka u našim školama i Centrima, koje se očituje kroz kvalitetan, nesebičan i požrtvovan rad tolikih vjeroučitelja. Pozivam sve nas da ih svatko u okvirima svojih mogućnosti osnaži i ohrabri da se ne umore i da ne izgube evanđeoski žar bez kojega nije moguće svakodnevno radosno i predano raditi ovaj posao”, zaključila je dr. Mandarić. Susret svećenika završio je raspravom i zajedničkom molitvom. (tuzgn / gk)
