U molitvi se povezati s Kristovim čovještvom

Istina je da je Osuna u odnosu na značenje Kristova čovještva, čak i puno blaži od svoga subrata Bernardina de Loreda. Znamo koliko je Terezija na njega bila navezana, jer Osuna napominje da je ova distanca od Kristova čovještva potrebna za neko vrijeme, tj. dok osoba ne postigne određeni duhovni progres.
Dok za Bernardina de Loreda distanca treba biti kompletna, prisutnost Kristova među nama nije više ta prisutnost u Njegovu Čovještvu, nego u Njegovu Božanstvu. Terezija je prihvatila ovaj Osunin savjet na početku, i to ju je mnogo koštalo. Zato će se zadržati u dužim izlaganjima da do kraja pobije ovakve stavove i u njihovim blažim varijantama. Dosta je pročitati pogl. 22 knjige Moj život, gdje ona ustaje protiv toga u svim varijantama. Ili, Od. VI u pogl. 7, br. 5.
Terezijin je savjet, što više, zahtjev da se duša što jače poveže s Kristovim čovještvom.
Ne samo što po Kristovom čovještvu duša ima uvijek sigurno društvo, to će ona reći u Putu savršenosti, pogl 26, i što ima siguran oslonac. Nego i zato što nam samo snagom Kristovog čovještva biva udijeljena milost. Naime, Terezija vidi: bez Kristovog čovještva i sama Euharistija biva devalvirana. Trebalo bi onda napraviti distancu i od Euharistije.
Evo zašto Terezija, prakticirajući Osunin savjet, u jednom trenutku više nije mogla naprijed. Bez sumnje joj je njegova metoda otvorila vrata, pokazala put prije svega, s naglaskom da nije najbitnije razumsko razglabanje, nego ljubav, što je Tereziji odgovaralo i zato se nalijepila na Osuninu metodu.. međutim, poslije vidi, ne može primijeniti sve. Tome je još bio problem što Terezija nije imala pomoć ni od ispovjednika ni od duhovnih vođa koji bi je zaštitili od određenih zabluda, kao i od drugih njezinih slabosti na koje nisu obraćali posebnu pozornost. Tako će i ona, kako sama kaže, boriti se oko 20 god., pogl. 6 knjige Moj život, da dođe ponovno do iskustva ulivene sabranosti koji je primila još na počecima molitvenog puta slijedeći Osuninu metodu. Međutim, distanca od Kristova čovještva blokirala je taj proces. U pogl. 22, br. 3 knjige Moj život vidi se zapravo koliko je jako njezino iskustvo da je to negativno. Mislim da je u Od VI još i specifičnije, gdje ona kaže izričito: to je bila obmana. „To je bila zabluda“  s obzirom na to da je ona pokušala prakticirati tu Osuninu metodu u tom elementu jedne distance od Kristova čovještva. Ona je zbog toga upala u jednu tešku suhoću, noseći veliki osjećaj praznine i oskudice molitvenog iskustva. Njezina velika borba je postala: kako ostati vjerna molitvi koja joj daje samo veliki osjećaj praznine i nedorečenosti.
Treba naglasiti i to da Terezija nije razumjela zahtjevnost tzv. dobre savjesti, na čemu je dosta inzistirao Osuna, tj. na izbjegavanju malih grijeha i prakticiranju i malih kreposti.
Stoga ona, iznad svega, nije imala u tome vremenu niti ispovjednika koji bi joj; znamo i sami koliko se tužila kako su ispovjednici tolerirali neke stvari, jednostavno proglašavali: nije ništa. Tako da je ona i tu na neki način bila blokirana.
Teško je podijeliti grijehe na krupne i sitne. To je nekada bila ta kao moralka. Kada se danas čita, može se nasmijati, recimo, kako je to bilo precizno. Bilo je: ako ukradeš nekome 5 klasova, nije ništa, ali ako je do 10, onda je laki grijeh, ako više, onda je teški. Znači, idemo krasti po 5 pa nećemo nikada sagriješiti. Ali to su bile takve specifikacije.
Iso tako, vrlo je teško reći što je nekome teški i laki grijeh, to su Božje prosudbe i prosudbe savjesti osobe. Stoga ono što se nekada proglašavalo laki grijeh, može biti izričaj i dublje pokvarenosti. Naizvan može izgledati kao nešto što nije tako ogromno, ali i to može ože toliko zatrovati da osoba zbilja posve bude zamračena i zamagljena s obzirom na prave vrijednosti. Tako da onda i određeni mali grijesi i vjernost njima, da tako kažem, mogu biti istinska zapreka i blokada određenom rastu. Međutim, Tereziju na to nisu upozorili. Stoga i njoj je rečeno da to nije ništa, prema tome nije se toliko više s time okupirala. Ali, poslije je spoznala da je ipak to bila zapreka.