Dijagnoza zloćudne bolesti mijenja život iz temelja i to dobro zna Marinela Smrečki, fizioterapeutkinja zaposlena u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, majka dvojice sinova koja se s rakom bori već više od deset godina.
U dobi od 27 godina dijagnosticiran joj je rak dojke te je nakon kirurškog zahvata bila liječena radioterapijom i kemoterapijom, a kada je pomislila da je bolest stavljena pod kontrolu i da može nastaviti normalno živjeti, rak se vratio, na istom mjestu i to baš za vrijeme pandemije bolesti covid-19. Tada je uslijedio još jedan šok – mastektomija odnosno uklanjanje cijelog tkiva dojke u svrhu prevencije širenja raka.
Svoje borbe s rakom dojke gđa. Marinela Smrečki prisjetila se u emisiji „Rak nije mrak“ koja se u organizaciji udruge Onkološki pacijent emitira dva puta mjesečno na Radiju Hrvatsko zagorje Krapina, Radiju Marija Bistrica, Radiju Stubica i Radiju Zlatar.
Zdrava, fizički aktivna mlada žena koja nikad nije bila teže bolesna, a nije ni previše pažnje pridavala preventivnim pregledima, fokusirana na obitelj i posao, odlučila je ipak jednog dana pod tušem obaviti samopregled dojki. Tada je pronašla kvržicu za koju je mislila da je tek limfni čvor. Nakon ultrazvučnog pregleda na koji nije ni planirala otići, upućena je na daljnju obradu. Sada zna da joj je taj samopregled spasio život, oba puta. Naime, kada se rak vratio, svi nalazi krvnih pretraga i markeri bili su uredni, ali kvržica je ponovo bila tu. Upravo zbog toga poručuje svim mladim ženama da ne čekaju sa samopregledima i preventivnim ultrazvučnim pregledima jer im to može spasiti život.
Marinela je bolest prihvatila kao nešto s čim se mora izboriti, ali priznaje da je najteže bilo reći djeci. Tada je mlađi sin imao tek tri godine, a stariji osam. U takvim situacijama najveću ulogu imala je podrška obitelji, prijatelja, kolega, kaže Marinela te dodaje kako je tek tada vidjela na koga se može osloniti. Kada se rak pojavio drugi put znala je što je čeka pa je strah bio još i veći. No, volja za životom, ljubav i podrška bližnjih i stručni medicinski tim pomogli su joj da se i ovoga puta uspješno izbori s bolešću.
Danas normalno obavlja svoje poslovne i obiteljske obaveze, ali uzima više vremena za sebe. Kao članica udruge „Budi dobro“ nedavno je boravila u Velom Lošinju u sklopu integrativnog postonkološkog rehabilitacijskog programa gdje je imala priliku upoznati se i družiti se s osobama koje imaju sličnu životnu priču. Ističe kako je razmjena iskustava i mreža podrške iznimno dragocjena za psihofizički oporavak.
