Jučer je iznenada preminuo Mirko Fulir, osnivač i predsjednik Planinarskog društva ”Grohot”. Rođen 1948. godine cijeli je život obilježio radom u mnogim društvima u Zlatar Bistrici i Mariji Bistrici.

Nakon dugogodišnjeg članstva u zlatarbistričkom planinarskom društvu, 2002. godine inicirao je osnivanje Planinarskog društva ”Grohot” u Mariji Bistrici, a smrt ga je zatekla na mjestu predsjednika ”Grohota” ali i na mjestu predsjednika Planinarskog saveza KZŽ-e.

Bio je i član Lovačkog društva ”Fazan” Marija Bistrica te Udruge Vinogradara ”Marija Bistrica”. Posljednji ispraćaj Mirka Fulira biti će u subotu u 17 sati na mjesnom groblju u Lovrečanu.

Mirko Fulir je bio i izvrstan pjesnik, stoga pročitajte nekoliko njegovih pjesama:

ŠKRLJAK

Gda sem bil v štacunu
Kak da me zmotal vrag
Škornje sem si kupil
A pozabil sem – škrljak

Baba, zutra peš na senjof
Ja nejdem tak i tak
Gda već kupuješ sega vraga
Mi kupi i – škrljak

Se gda gda prešpancijeram
I v brege, nekak
Ne navijek, al negda na se
Denem i – škrljak

Putem se i z ljudmi stanem
I pozdravljam je: A kak?
Lijepe se naklonim
I snemem si – škrljak

V brijeg je iti teške
Po ravnem kak – tak
Da stanem i počivam
Si snemem i – škrljak

Na knječek si sedem
I v ruksak po dupljak
Pred se denem kruh i špek
Na svrž obijesim – škrljak

Gda si tak počivam
I spijem si, nekak
Pokle boli glava
Mi smeta i – škrljak

Bile mi je denes lijepe
I išel bum pak
Na pleča bum del ruksak
A na glavu – šrkljak
A kak dime dojti?
Pak bu sekoj tak
Nadrapal bum ja
A morti i – škrljak

Poslušam kak i navijek
“S pijaču te vrag dal”
Strijela Božja vu te pukla
Im neš v škrljaku spal


ZA DUŠU I TIJELE

Planine i bregi
Tak su jake lijepi
Da kad ponji hodiš
To ti dušu krijepi

Tu druobne rouže cveteju
I đurđice su potirale
Kak su lijepe, kak dišiju
A tak su male, male

A gdo tuo tak popijeva
I koj se to čuje
To tičeki popijevaju
I čelice zuje

Gda sme skupa v prirode
Se brige su za nami
Smijeme se, juškame
Koj tu nijesme sami

Si hodime vesele
Jen drugoga pazi
A saki od nas opet
Da roužice ne zgazi

I si sme jake srečni
Koj sme delić toga
Te prirode lijepe
Stvorene od Boga


NAŠEL SAM TE

Joj kak si mi lepa
Žilava i vitka
Vumene se za te
Stalne vodi bitka

Nesmem dopustiti
De te drugi zruše
Ostati bez tebe
Kak da sem bez duše

Navek bum nate pazil
I gledel bum vute
A ti buš z menu išla
Na se naše pute

Vu veselju s tuobu se bum
Sakomu naklonil
A vu tuge nate se bum
Žalosten naslonil


MARTINJE

Gledim kak se nebe obesile
I saki oblak je dežđa pun
Kak po tem vremenu klijeti iti
A čovek ni cucka nej pustil vun

Se jene saki gazda
K svoje klijeti treba iti
Zutra je Martinje
A denes treba mošt krstiti

Navijek se tak najdeme
Pri klijeti na brijegu
Negda po lijepem vremenu
Negda po dežđu i snijegu

Već si mislim, gdo bu došel
Eli nas bu male ili dosti
Bi zel same gusku z mlinci
Ili još male šunke na kosti

Nije duge za gruntati
Sim dej logožar Bara
Zel bum same gusku z mlinci
Je velika i žmehka, makar je stara

V jenu ruku sem zel pletenjku
V drugu ruku logožar
Idem lijepe po malu pešice
Im nijesam još tak jake star

Po malu idem i gruntam si
Kak je to se lani bile
Kak sme pri klijeti bili
I kulike se čega spile

A zmislil sam se i onoga:
Vrag ti sreću dal i stvoril
Kak sem od klijeti išel nakresan
I kak sem vu blatnu grabu vporil

Gda bu dime treba iti
Bog zna kak bu letes z nami
Bu gdo trebal po nas dojti
Ili bume mogli sami

Se sem si pomalu gruntal
Kulike sem toga do vezda zbavil
Do klijeti sem tak fletne došel
I s prijatelji sem se pozdravil

Ideme si vezda vu klijet sesti
Si sme tu kak i treba biti
Do koj hoče si naj natoči
Ali saki treba neke spiti

Nazdravili sme: – Bog nas živi
Kupice z vinom sme digli v zrak
Onda sme je lijepe nagnuli na se
I se sme spili na dušak

Počeli sme z spomenjkom
Gda sme za stolom sedeli
Pomalem sme moštek pili
A onda gusku z mlinci jeli

Vu trsje cijele lete hodiš
Delati moraš i grozdje dobiti
Za Martinje zate navek je treba
Sef mošt vu vine prekrstiti

I tak pomalu vrijeme je došle
Mošt bu ve morati pokrstiti
Zate morame još male popiti
Da bi na fertig mogli biti

Si morame od mošta vraga tirati
I biškup Martin i dumištranti
Vrag se nije dal – se držal za obruče
A nam je bile se bolje vruće

Morali sme jenu svijeću vužgati
S temjanom v kadijelnice fejst kaditi
Boga Bakusa vu pomoć zazivati
I stalne z svetu vodu škropiti

Z nečastivim sme se dost duge borili
Pak sme počivali, pak sme male pili
Se jene sme vraga vun stirali
I mošt sme vu vine prekrstili

Opet sme jeli gusku z mlinci
I se nam je bile kak i navijek fine
Ali ve nijesme već mošta pili
Pili sme kršćene mlade vine

Je vu tem semu i jutre došle
I dime bu vezda treba iti
Ve se na kraju veliju – “putna”
Kupica vina mora popiti

Navijek su to bile takve navade
A če sme se napili, im nijesme mi krivi
Nek Martin, kaj je mošt vu vine prekrstil
Prijatelji moji – Bog vas poživi!