Novi broj Glasa Koncila

MONS. ĐURO HRANIĆ
Škola i vjeronauk pred izazovom obrazovne reforme
INTERVJU: ROBERT ŠIMRAK
Hrvatskomu narodu i umjetnosti potrebne su majstorske škole
KOMENTAR
Hrvatska nije »sekularna« država
ZAPAŽANJA
Demografski križni put…
ŠPANJOLSKA
Zgražanje, sućut, pozivi na slogu i solidarnost
TEOLOŠKI OSVRT: DR. LUKA MARKOVIĆ
Važniji je »kršćanski slabić« nego »nadčovjek«
STEPINČEVIM TRAGOM
Da se hrvatski narod afirmira u Svetoj Zemlji
SUSRET: DR. ROBERT HOLJEVAC
Sljepoća ga nije spriječila

 

Naslovnom fotografijom vjeroučitelja u srednjim školama diljem Hrvatske okupljenih u Zagrebu na Katehetskoj ljetnoj školi te početkom izvještaja o tome događaju otvara se čitateljima novi broj Glasa Koncila, 34. u 2017. godini, s nadnevkom od nedjelje 27. kolovoza. Katehetska škola je bila posvećena temi: “Obnova Crkve i nasljedovanje Krista” u povodu spomena 500. godišnjice reformacije. Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, predsjednik vijeća HBK-a za katehizaciju i novu evangelizaciju, ovako je – polazeći od stajališta istaknutoga na Drugom vatikanskom koncilu da “biti Kristov učenik znači težiti i poraditi na jedinstvu Crkava” – definirao cilj dvodnevnoga skupa: “I ovom katehetskom školom želi se pridonijeti razumijevanju onoga što se dogodilo, a onda i preporodu jedne, svete, katoličke, odnosno sveopće i apostolske Crkve.”

“Hrvatska nije ‘sekularna’ država” – naslov je redovitoga komentara urednika Glasa Koncila mons. Ivana Miklenića. Polazeći od medijskih istupa pojedinih bivših nositelja vlasti u Hrvatskoj koji su, potaknuti porukama nekih hrvatskih pastira na slavljima Velike Gospe, implicitno ili eksplicitno povlačili pitanje sekularnosti hrvatske države, urednik ističe da ne postoji ustavna definicija koja bi Republiku Hrvatsku definirala kao “sekularnu”, te zaključuje: “Izdizanje sekularizma iznad religija, na državnu ideologiju, bilo bi brisanje državne neutralnosti i stvaranje države u kojoj su sekularisti građani prvoga, a pripadnici religija građani drugoga reda. Vrijeme je da se političari i mediji oslobode nametanja vjernicima, koji su velika većina u hrvatskom društvu, svakoga sekularizma, a osobito onoga koji ima svoje korijene u komunističkoj ideologiji.”

Približavanje nove školske i katehetske godine dalo je povoda đakovačko-osječkom nadbiskupu Đuri Hraniću da uputi prigodnu poruku, koju Glas Koncila objavljuje u cijelosti.

O stanju na hrvatskoj umjetničkoj sceni, u redovitome intervjuu, u novome broju Glasa Koncila progovara Robert Šimrak, profesor s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Govoreći o složenoj stvarnosti kao što je umjetnost, sugovornik se dotiče niza tema, a pitanje identiteta moglo bi se smatrati njihovom poveznicom. Tako između ostaloga kaže: “Potreban je iskorak da bismo bili u svemu svoji na svome, od zaštite i promicanja temelja Domovinskoga rata, ekonomije, umjetnosti i svih drugih odrednica koje pripadaju jednoj državi. Na primjer, kad se umjetnički prikazuje engleska vojska, kraljica, ili američka vojska, odnosno bilo čija druga, onda je to za njih čast i domoljublje. Kad se to kod nas čini, onda je to nazadnjaštvo, zaostalost. Treba držati do svoga identiteta i na tome treba graditi ne samo umjetnost, naravno, u njezinoj slobodi izričaja, nego na svim područjima društva.”

Dolazi li kraj “homo sapiensa” i što nakon njega, pitanja su kojima se u teološkom osvrtu bavi franjevac dr. Luka Marković. U pozadini je, dakako, dubinsko etičko pitanje čovjekove (slijepe) vjere u znanstveni i tehnološki napredak. Dr. Marković stvari gleda kroz Nietzscheovu paradigmu, ali ne prihvaća njegove zaključke. Zorno to pokazuje naslov teksta: “Budućnost svijeta ovisi više o ‘kršćanskom slabiću’ nego o Nietzscheovu ‘nadčovjeku’”.

Ostaci ostataka, župe u kojima živi svega desetak vjernika, ili čak samo nekoliko njih, tema su redovite reportaža u novome broju Glasa Koncila. Njegov reporter vodi čitatelje u četiri takve župe: Deževice (Gospa Snježna), Mrkonjić Grad (sv. Filip i Jakov), Strojdragu (sv. Juraj, grkokatolici) te u Osor (patron sv. Gaudencije, dok je župna crkva, nekadašnja katedrala, posvećena Uznesenju bl. Djevice Marije).

Jedan od priloga u Glasu Koncila vodi čitatelja stopama bl. Alojzija Stepinca kao hodočasnika u Svetu Zemlju 1937. godine, posebno se zaustavljajući na tragovima koje je hrvatski blaženik ostavio u austrijskom gostinjcu Svete Obitelji gdje je bio na konaku. “Da se hrvatski narod afirmira u Svetoj Zemlji”, naslov je teksta koji otkriva veliku Stepinčevu želju, radi koje je postao članom Reda Svetoga groba jeruzalemskoga.

U rubrici “Vjernici laici aktivni u Crkvi” svoju životnu i vjerničku priču pripovijeda osvjedočena karitativka Božena Rončević iz Njivica pokraj Šibenika. Novi broj Glasa Koncila donosi još jedno iznimno svjedočanstvo. Riječ je povjesničaru o dr. Robertu Holjevcu, kojega sljepoća od 15. godine nije spriječila u studiju i daljnjem znanstvenom radu, u čemu su i Bog i vjera imali i imaju “svoje prste”. (dg, gk)