Misa Večere Gospodnje u zagrebačkoj katedrali

»Nema snažnije molitve od euharistije«
Za nas vjernike nema snažnije molitve od euharistije, jer tu ne molimo sami, sam Krist za nas moli i kao zalog daje svoje tijelo i svoju krv, istaknuo je zagrebački pomoćni biskup Gorski u homiliji mise Večere Gospodnje koju je na Veliki četvrtak 5. travnja u zagrebačkoj katedrali predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u koncelebraciji s pomoćnim biskupima, kanonicima Prvostolnog kaptola zagrebačkog i prebendarima.

Mons. Gorski je u homiliji podsjetio da je misa Večere Gospodnje dan obnavljanja saveza i suradničke vjernosti Bogu. Nema svetijeg čina u kojem kao vjernici možemo sudjelovati, no što je euharistija u kojoj se događa čudesna razmjena darova, kazao je. Bogu u kruhu i vinu predajemo i prinosimo sebe, svoj rad, svoju ljubav, svoju radost, uspjehe i neuspjehe, a Bog nam u tom istom znaku daruje sebe kao svoje tijelo i krv, Božanski život. Nema sakramenta koji bi bio spasonosniji od ovoga koji čisti grijehe, povećava kreposti, a vjerničku dušu napunja dobrima, rekao je biskup.

Istaknuvši da je euharistija temelj jedinstva Crkve, biskup Gorski je kazao da onaj tko se pričešćuje dolazi u dodir sa svim ljudima na otajstvenoj razini, iz temelja mijenja odnose s braćom i sestrama. No euharistija je, upozorio je, samo u vjeri prihvatljiva, i tko ne vjeruje nema prava na nju.

Euharistija kao hrana najbolje nam je označena u Starome zavjetu u slici Izraelskog naroda koji prolazi kroz pustinju kada biva hranjen manom s neba dok nisu došli u obećanu zemlju. Kušnja u pustinji nikad nije prešla granice izdržljivosti, jer Bog ih je neprestano hranio svojom manom. Kao što je glad i žeđ bila kušnja u pustinji sada su to blagostanje, patnje ili bezbroj zamamljivih ponuda koje dovode u pitanje vjernost Bogu. U slici Izraelskog naroda prepoznajemo svoj osobni put i put našeg naroda. Bez obzira na stanje kušnje nikada ne prestaju, ali Božja pomoć, hrana s neba, euharistija uvijek nam je darovana, poručio je biskup Gorski.

Nakon propovijedi uslijedio je čin pranja nogu. Kardinal Bozanić je noge oprao dvanaestorici bogoslova. Po završetku pričesti, kardinal je u pratnji koncelebranata posvećene hostije prenio na pokrajnji oltar, gdje se zajedno s vjernicima zadržao u molitvi, a potom su svi u tišini napustili katedralu.

Misno slavlje pjevanjem je uveličao Mješoviti katedrali zbor pod ravnanjem Vladimira Babuša. (ika / gk)
 

Misa večere Gospodnje u zagrebačkoj katedrali

Misu večere Gospodnje, spomen ustanovljenja euharistije, na Veliki četvrtak 21. travnja u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, u koncelebraciji s pomoćnim biskupom Valentinom Pozaićem, Ivanom Šaškom i Mijom Gorskim, kanonicima Prvostolnog kaptola zagrebačkog i prebendarima.

Započinjući misno slavlje, kardinal Bozanić je kazao kako se tim slavljem na Veliki četvrtak zajedno s čitavom Crkvom zahvaljuje Bogu za dar euharistije, taj najizvrsniji dar. Isus je želio ostati s nama potpuno, to je euharistija “Bog s nama”. Pozvao je sve okupljene da zajedno zahvale Trojedinome Bogu za Njegovu ljubav koju očituje u presvetoj euharistiji.

U prigodnoj homiliji biskup Pozaić se posebno osvrnuo na Isusov čin pranja nogu učenicima tijekom Posljednje večere.

Bog pere noge ljudima, nezamislivog li poniženja! Sam Bog ustaje od stola, onaj koji je na nebesima silazi na zemlju među ljude i pere im noge, da bi svatko od nas mogao biti dostojan poziva za Božanski stol, istaknuo je biskup te podsjetio kako tim poniženjem čovjek biva uzdignut.

Isus govori 'vi ste čisti, ali ne svi'. Po tim riječima Isus nam otkriva u čemu se sastoji čovjekovo uzdignuće, oslobođenje od grijeha. Samo tko živi u slobodi i ljubavi, oslobođen carstva zla može sjediti s Isusom za svetim stolom i blagovati kruh života, rekao je biskup Pozaić te nastavio kako riječi “niste svi čisti” otkrivaju otajstvo zla u čovjeku. Čovjek može odbiti ponuđenu Božju ljubav u Kristu koji dolazi i poziva svakoga dana svakoga od nas.

Biskup je podsjetio kako je žalosni primjer odbijanja Boga ljubavi Juda Iškariotski. On je gledao Isusa samo ovosvjetskim interesima. Zar nije mogao opaziti nadljudsku dobrotu i ljubav, upitao je biskup te podsjetio kako je Isus znao da će biti izdan i napušten, osuđen i ubijen. Ljudski gledano takvi postupci mogu lako dovesti čovjeka u stanje ogorčenosti i mržnje. U tako svečanom času Posljednje večere Isus se suočio s nepravdom izdaje i nevjere. No, on nas je tako ljubio te je ustanovio sakrament svoje stvarne prisutnosti među nama, sakrament ljubavi i života. Ovlast i poslanje koje je primio od Oca Isus daje na dar svojim učenicima, te ističe “primjer sam vam dao, da i vi činite što sam ja vama učinio”.

Živjeti kao Isus, to je preobrazba koju u čovjeku može izvesti blagovanje za svetim stolom kruha života. Pričesnik postaje sposoban misliti poput Isusa, djelovati poput Isusa, praštati poput Isusa, ljubiti poput Isusa, jer u sebi nosi Isusa. Tko se otvori daru euharistije i sam biva preobražen kao osoba, počinje živjeti cijeli svoj život kao dar za bližnjega. Tko se hrani kruhom euharistije, počinje živjeti istim stilom života kao Isus, postaje sjeme nove stvarnosti, novog humanizma, euharistija stvara ljubav solidarnosti, a ne pohlepu globalizacije. Rađa se nova zajednica, zajednica ljubavi, živi organizam u kojem jedni ne mogu živjeti bez drugih, ne mogu postojati bez drugih, ne mogu ne osjećati s drugima, ne mogu šutjeti o drugima njihovim potrebama i nevoljama, o njihovim poniženjima, nepravni nad njima, o povredi njihovih ljudskih i vjerničkih prava i dostojanstva. Dometi slavlja euharistije su neizmjerni, nepredvidivi, nepresušni, zato se hranimo euharistijom, blagovanjem i klanjanjem kad god imamo za to mogućnosti. Iz slavlja euharistije izvire nova kultura solidarnosti po Isusovu primjeru i nalogu “ovo činite meni na spomen”, živite život žrtve i ljubavi jedni za druge, rekao je na kraju propovijedi biskup Pozaić.

Nakon propovijedi kardinal Bozanić je oprao noge dvanaestorici bogoslova. Po završetku pričesti posvećene hostije su u procesiji prenesene u svetohranište na pokrajnjem oltaru Svetoga Križa. Kardinal Bozanić s koncelebrantima te okupljeni vjernici zadržali su se u tišini u molitvi i klanjanju pred Presvetim, a potom su se u tišini razišli.

Misno slavlje pjevanjem je uveličao Mješoviti katedralni zbor uz orguljsku pratnju Hvalimire Bledšnajder. (ika / gk)