Glas iz Karmela

karmel-bistrica-kolumnaMetoda razmatranja francuske škole duhovnosti  sv. Sulpicija

Danas vam predstavljamo metodu razmatranja Francuske škole duhovnosti sv. Sulpcija. Teološka će promišljanja prožimati duhovnost Francuske škole sve do razrađivanja praktične metode meditacije koja ima za cilj oblikovanje stila življenja duhovnosti u svakodnevnici tipičnog za tu školu duhovnosti. To je važno jer nam pokazuje put molitve kojim je kročio sv. Ljudevit Montfortski. Način meditacije i pristupa Božjem otajstvu u molitvi postepeno vode dušu do oblikovanja jednog stila duhovnog života koji se očituje u spisima i svakodnevnom životu. Montfort je oblikovao svoju dušu djelomično pod utjecajem isusovačke duhovnosti u Rensu, i puno više slijedeći sulpicijanske upute za meditaciju tijekom osam godina formacije u Parizu. Plodovi ove metode razmatranja su lako uočljivi u spisima sv. Ljudevita i duboko su označili cjelokupni njegov duhovni nauk. Sulpicijanac, pater. A. Tanquerey, govoreći da metoda dolazi od De Berulla, Oliera, Tronson koji je bio poglavar upravo u vrijeme kad je u sv. Sulpiziju boravio sv. Ljudevit, sažeo je taj način meditacije na slijedeći način.

  1. Priprava za razmatranje:

Kod razmatranja ili meditacije uvijek imamo pripravu i to daljnju, bližu i neposrednu. Daljnja priprava za razmatranje je u biti trajni napor da uskladimo svoj život sa Evanđeljem po mrtvljenu, obraćenju, sabranosti, poniznosti… To su preduvjeti za dobro obavljeno razmatranje koje je na početku nesavršeno, a zatim se sve više kreposti ukorjenjuju u duši kako budemo napredovali u meditaciji.

Bliža priprava se sastoji u tome da prije razmatranja čitamo ili slušamo o predmetu o kojemu želimo razmatrati. Na tu temu treba misliti, buditi u srcu čuvstva i osjećaje koja su s time u skladu. Potruditi se oko razmatranja gorljivo, pouzdano, ponizno želeći ljubiti Boga, slaviti ga i postati bolji kršćanin. Tako duša postaje spremana da razgovara s Bogom. Neposredna priprava koja je početak razmatranja, sastoji se u tome da se stavimo u Božju prisutnost, da postanemo svjesni Božje prisutnosti koju nalazimo posvuda, a na poseban način u našem srcu, i Presvetom Oltarskom Sakramentu. Dobro je učiniti čin poniznosti pred Bogom, zazvati Duha Svetoga imajući svijest da sami ne možemo moliti kako treba, tražiti zagovor Majke Božje, sv. Josipa ili kojeg drugog sveca.

  1. Korpus (glavni dio) razmatranja : Ideja vodilja je naša privrženost, naše ucjepljenje u osobu Isusa Krista da tako Bogu dostojno iskažemo dužne čine štovanja, klanjanja i slave. Tri su bitna čina u ovoj metodi razmatranja: Klanjanje i to tako da imamo Isusa pred očima – Razmatranjem promatramo neko Božje savršenstvo (mudrost, ljubav, pravednost, sve prisutnost….) ili neku krepost Isusa Krista (uzimajući za meditaciju tekstove Evanđelja promatramo na primjer: Isusovu ljubav prema siromasima, milosrđe kod opraštanja grijeha, mudrost i blagost u odnosu s ljudima, predanje u volju Božju u Getsemanskom vrtu, strpljenje i ljubav na križu….). – Iskazujemo Mu čine klanjanja, divljenja, zahvaljivanja, radosti, žalosti. Sjedinjenje – Isus u srcu  – Trebamo postati svjesni da su i nama potrebne i korisne Isusove kreposti o kojima razmatramo.  – U svjetlu razmatane kreposti pogledamo svoj život s osjećajem kajanja za prošlost, nedostojnosti u sadašnjem trenutku i želji da u buduće budemo što suobličeniji Isusu Kristu. – Moliti Boga za krepost o kojoj smo razmišljali. Posebno da postanemo dionici kreposti Isusa Krista o kojoj razmišljamo. Ako razmatramo o Isusu u Gesemanskom vrtu i o kreposti poniznosti i predanja u volju Božju molimo zazivom: Neka milost otajstva Isusu u Gesemanskom vrtu siđe u moju dušu i učini je dosta poniznom, dionicom Isusove poniznosti. – Nakon toga treba moliti i za druge potrebe Crkve te za osobe za koje smo dužni moliti.

Sudjelovanje, odnosno, Isus u našem djelovanju i odluke – Pod utjecajem milosti odlučimo se vježbati u kreposti o kojoj razmišljamo donoseći barem jednu konkretnu odluku vezanu uz to koju ćemo nastojati provesti u djelo tokom dana. (Na primjer biti strpljiv prema nekoj osobi ili u nekoj situaciji)  – Obnoviti odluku kod ispitivanja savjesti vidjeti da li smo je proveli u djelo.

Molitva prošnje – Treba s pouzdanjem moliti Boga za pojedine stvari, osobe ili za velike potrebe Crkve (misije, obraćenje grešnika, umiruće, dušu u Čistilištu).

I na kraju kao zaključak: – Zahvaliti Bogu za tolike primljene milosti. – Zamoliti ga oproštenje za pogreške i nemarnosti u ovoj vježbi – Moliti ga da blagoslovi naše odluke za danas, čitav život i naš smrtni čas. – Napraviti kratku duhovnu misao kiticu za taj dan, to jest izabrati neke misli koje su nas jače zaokupile i sjetiti ih se tokom dana. – Sve povjeriti Majci Božjoj moleći Pod tvoju obranu se utječemo…