Marijino Naviještenje – otvoriti Srce
I danas na Badnjak kad iščekujemo željno rođenje Sina Božjega, podastiremo vam komentar evanđelja o navještenju koje se danas čita u liturgiji koji je objavljen u sklopu adventskih karmelskih duhovnih vježbi. „Da bi nas pripravila na Božić, liturgija nam sada predstavlja Majku Božju. Njena će nam raspoloživost pomoći, da otvorimo naše srce tajni Božića. Susrećemo Mariju nekoliko dana prije rođenja Mesije. Njeno djetešce je sve živahnije u njoj; ali ona još ne poznaje njegovo lice. Sigurno je da ona jedva čeka prvi pogled licem u lice, da ga vidi – različitog od nje i već samostalnog – da ga po prvi put pozove imenom Isus i da ga vidi kako se smiješi, kada čuje svoje ime. Ali prije svega, jedva može dočekati da svijetu daruje ovoga Sina, kojega joj je Bog povjerio. A kako bi pothranjivala svoje očekivanje, Marija se prisjeća svoje dugačke povijesti sa Sinom Božjim: devet mjeseci, gdje je ona za njega bila sve, jer on je bio sve za nju; devet mjeseci za vrijeme kojih je ona u svome srcu pohranjivala tako otajstvene riječi onoga koji joj je bio poslan. I svakoga dana u svojoj je molitvi ponovno proživljavala dijalog toga dana.
U dan u koji je Gabrijel poslan u Nazaret, Bog je preuzeo u Marijinom životu inicijativu, koja je nju posve nadilazila; i istovremeno je on u njoj i kroz nju učinio novom svaku stvar, svaka stvar ‘novi Božić‘‘, tražio je od nje pristanak koji je ujedno bio mlad i odrastao, tako svjež i tako jak kao i prvo stvaranje. Kroz ovu inicijativu, kroz poslanje glasnika, Bog joj je u onaj dan ponudio misiju, ali ova neočekivana misija učinila joj se paradoksna, jer to bijaše ogromni dar, zaodjenut u kušnju. Trebala je reći „da“ Bogu koji je, kako se činilo, opovrgavao svoju vlastitu riječ: trebala je primiti majčinstvo od samoga Boga koji je od nje tražio da se odrekne rađanja djece; i taj „da“, kojega je trebala reći, sigurno je morao jako boljeti Josipa, koji je u nju imao povjerenja.
Ali anđeo, kao što je to tako često bilo u prošlosti Saveza, joj je rekao u ime Boga: ‘‘Ne boj se!‘‘ Ta Bog nikada ne povjerava neku misiju bez da dade svoju potvrdu, to jest jednu sigurnost, koja se temelji na njemu i njegovoj vjernosti. Anđeo je Mariji čak izričito rekao ono što ju je trebalo učiniti sigurnim i učvrstiti je u onaj dan i čitavo vrijeme njezina života: ‘‘Našla si milost u Boga.‘‘ Temelj njenog povjerenja, sjećanje koje je otada nadalje istjeralo svaki strah iz njezine ljubavi, jest da se Bog na nju sjeća, da ona prebiva u mislima Božjim i da je potpuno prosvjetljuje providonosni naum Božji. Da bi se još zapečatio ulazak Božji u njezin život, Marija prima jedan znak; a taj znak koji dolazi direktno iz Božjeg srca mora se shvaćati na bratsko-sestrinskoj razini. Elizabeta, njena rođakinja, također je začela dijete, što se dotada činilo nemogućim. Ta ništa nije nemoguće za Boga u njegovoj ljubavi za svijet; ništa ne ostaje neplodno, kada Božji Duh učini da pustinja procvate.
Nekoliko sati prije Božića, također i mi slavimo inicijativu koju je Gospodin poduzeo u našem osobnom i zajedničkom životu. Također i za nas Božji poziv prikriva jedan dio tajne. Sigurno se događa u produžetku njegovih prvih darova, ali na jedan strani način: dar novosti u dubini velike kušnje, karizma slobode, koja treba donijeti konkretne plodove u progonstvu! Kako će se to dogoditi? Koji će konkretni oblik uzeti ova misija? Koje staze uzeti kako bi prispjeli na put Božji? Ova su pitanja u nama i još nas muče, osobno i zajednički. Ona od nas zahtijevaju, kao nekoć od Marije, svaki dan svjež i žarki odgovor, gdje vjera iz doba mladosti ponovno osvježava zrelu dob.
Uostalom, kod svakog molitvenog časa, kod svake Euharistije, kod svakog hvaljenja i slavljenja Gospodin će nam ponovno objaviti i obećati da nikada nećemo biti sami, jer smo se predali Njemu, koji neprekidno ‘‘otvara ruku‘‘ i čija je radost da daruje život.
Nama je dovoljno da otvorimo oči kako bismo prepoznali u našoj blizini, ponekad čak posve blizu, u bratsko-sestrinskome danas, znakove vrlo nježne moći Boga koji je Gospodar nemogućega. Dosta je to da pohitimo do ‘‘rođakinje‘‘, tj. do brata ili do sestre svednevice, kako bismo otkrili u zahvalnosti, da Bog ljubavi ostvaruje za sve nas čudesne stvari. I za vrijeme takvih bratsko-sestrinskih susreta objavljuje često Duh Sveti čudo, koje svaki nosi u sebi, na ‘‘hvalu slave‘‘ Božje, koji u našoj poniznosti postiže novo, i polaže Božić u kolijevku našega srca.
Sretan vam Božić!
