Naša svakodnevna molitva
Kao što gladujemo i žeđamo za hranom i vodom u određeno vrijeme dana, tako žeđajmo (žudimo) i za vremenom molitve. Osobna molitva je susret i iskustvo s Bogom. Zato je potrebno da uđemo u unutarnju sobu svoga srca i da zatvorimo prozore i vrata (Matej 6,6). To nije nešto što se može naučiti. Molitva je poput plivanja. Netko drugi nam može objasniti način na koji ćemo plivati, ali pokrete rukama i nogama kojima ćemo se održati na vodi moramo sami učiniti. Tako je i u molitvi – netko nas može gurnuti u struju Žive Vode, ali na nama je da plivamo! Pronađemo mirno mjesto za molitvu, učinimo znak poniznosti (poklon, prostracija, znak križa, i sl.) kao pomoć da uđemo u Božju prisutnost s poštovanjem – kao kad se susreću i pozdravljaju dva prijatelja. Naš Bog je živi Bog, On nije nijemi Bog, tj. ako je naš Bog živ, onda taj živi Bog govori. Molitva nije samo monolog, molitva treba biti kolokvij – razgovor između dva prijatelja. Kolokvij ili razgovor veoma je važan. Sveti Ignacije preporučuje da zamislim Gospodina Isusa kako sjedi nasuprot mene za stolom. Razgovor teče u oba smjera kao u pristojnom razgovoru, a ne kao monolog. Riječi treba razmijeniti (izgovoriti, slušati, zapisati). U prisutnost Gospodinovu ulazi se s hvalama na usnama (govoriti pohvale Bogu, njegovom imenu, blagoslivljati Boga). Za vrijeme molitve trebamo svoje srce podići Gospodinu slavljenjem i zahvaljivanjem, tada će nas Duh Sveti osnažiti, osloboditi od okova, rastresenosti, umora i dati nam nadahnuće za molitvu. Đavao ne voli nikoga tko moli i on će učiniti sve da nas omete u molitvi, možda monotonijom, suhoćom, dosadom, bolovima u tijelu, itd. Oni koji su srce otvorili Bogu, slavit će Boga za sve što je za njih učinio, čak će i u vrijeme patnje podići svoje duše u slavljenju, znajući da onima koji Boga ljube On sve okreće na dobro (Rim 8,28). U osobnoj molitvi potrebno je pokajanje. Kada dođemo u Gospodinovu prisutnost, trebamo bi biti svjesni svoje nedostojnosti i grijeha i moliti Boga za oproštenje. Ako postoje teži grijesi, Duh Sveti će nas uputiti na ispovijed, a ako nismo oprostili, Duh Sveti će nam reći da oprostimo i da se sa svima pomirimo. Stalno pokajanje duši daje snagu da se odupre grijehu i živi u svetosti. U molitvi također postoji vrijeme za unutarnje oslobođenje i ozdravljenje. U ovom svijetu svakodnevno bivamo ranjeni. Moramo dakle biti sposobni otvoriti svoje srce Njegovom Srcu i dopustiti Njegovoj dragocjenoj Krvi da poteče i ozdravi nas. Ako postoje neke rane iz prošlosti našeg života, i njih treba prikazati u molitvi, da bismo ozdravili i živjeli novim životom. Zle navike i nagoni prošloga života, teški grijesi koji su nas mučili moraju se svakoga dana čistiti Krvi Kristovom, inače će preko njih đavao dušu ponovno zarobiti u grijeh. Dok molimo, svjesno prikažimo svaki dio svog tijela i duše Krvi Kristovoj da nas ozdravi i očisti; ako od nečeg bolujemo, to je vrijeme kad možemo moliti Isusa za tjelesno ozdravljenje (Rim 6,19; 12,1). Nakon što smo cijeloga sebe predali Isusu, predajmo mu svoje planove za taj dan, planove za budućnost, radno mjesto, putovanja itd. Sve što imamo prikažimo Gospodinu – svoj novac, bogatstvo, odnose s ljudima, svoje slabosti, nedostatke, želje, boli, brige, itd. u tom činu predanja i «pražnjenja» od samoga sebe, zamolimo Duha Svetoga da nas ispuni svojom ljubavlju, snagom i razborom (ll Timoteju 1, 6-7). Osjetit ćemo duboko zajedništvo s Ocem i Sinom po Duhu Svetom. Tada vruće čeznimo da nas Gospodin ispuni svim plodovima i darovima Duha Svetoga (1 Kor 14,1). U tom trenutku tvoje će srce i osjećaji biti preplavljeni silom Duha Svetoga, osjetit ćemo ljubav prema Bogu, više ljubavi prema bližnjemu, radost i mir, olakšanje u srcu, itd. Govoriti Gospodinu i slušati ga najvažniji su dijelovi osobne molitve. Ponekad mu nećeš imati što reći, tada samo mislima promatraj Njegovu ljepotu i dobrotu. Ponekad ćeš pak pjevati hvale Gospodinu s velikom radošću duše. Ako ti na kraju osobne molitve ostane vremena, možeš Gospodinu donijeti one ljude za koje osjećaš da trebaš moliti. Kada moliš za druge i njihove potrebe, možeš ih u mislima uroniti u Krv Kristovu. Moli da budu zaštićeni i obavijeni Krvlju Kristovom, jer strahovita je snaga Krvi Kristove. (preuzeto sa www.rastimougospodinu.com)
