Učinci molitve

Ne moli se prvotno zato da se nešto postigne, nego jer dijete voli svog Oca i ne može mu proći dan a da ne dođe k njemu. Istinito je da su brojni i različiti plodovi molitve. Treba biti strpljiv i pustiti da tijekom vremena urode i dozriju. Također se ne smije prerano zaključiti da ta i ta molitva nije dobra ako ne proizvede očekivane učinke.

Donosimo pregršt svjedočanstava o učincima molitve iz knjige „Škola moljenja“ Henrija Caffarela i njegovih suradnika. Izvaci su iz odgovora sprovedene ankete kod oženjenih osoba.

Mnogi dopisnici ističu da molitvi duguju učvršćenje uravnoteženost svoje osobnosti:

• Molitva me uravnotežuje fizički, psihički i moralno. To je samo izvanjska korist, ali mi nikada nije bila uskraćena.
• Molitva drži moj život u sigurnosti. Ona je kao kobilica broda, drži ga u ravnoteži i omogućuje da uvijek ostane čvrst na vjetru i valovima.
• Molitva pomaže da molitelj nadzire svoj život, da ne živi prema vremenu, času i hirovitosti.

Budući da osobnost ubire veliku korist od molitve, život je moliteljev preobražen, osobito u odnosu na bližnjega:

• Zahvaljujem molitvi što mi omogućuje da svagdano iskazujem male znakove ljubavi, a

to je blagoslov za onaj dio dana u kojem sam često bio kao sipljiv, škripav i slijep stroj. Govorim o malim znakovima, jer se uvijek radi o nekoj stvari koja nije od naročitog značenja,

ne oduzima vrijeme i ne poremećuje ustaljenost dnevnog rasporeda.

• Molitva nam pomaže da podnosimo ženu i krizu svoje mušičavosti.

Odnosi prema Bogu postaju istinitiji:

• Molitva me naučila istini: pred Bogom se ne možemo iskupiti riječima. Molitva je velika učiteljica poniznosti: u duhovnoj praznini, u noći osjećam se sitnim djetetom.
• Kad smo sami pred Bogom, prisiljeni smo da se ponizimo, ne možemo sebe obmanjivati i samodopadno se razmetati.

Zahvaljujući molitvi ne samo da bolje uočavamo Božju volju, nego se i učimo spremnije joj se prilagoditi:

• Molitva ima to vrlo dobro svojstvo što me je privikla da se savjetujem s Bogom. Dok još

nisam redovito molio, zaboravljao sam istraživati što je volja Božja.

• Molitva je toliko zašla u moj život da bih teško mogao biti bez nje. Ona je zaista svagdanja hrana duši kao što je jelo tijelu. Za vrijeme molitve sve se smiruje i bistri, sve više i bolje shvaćamo Božju volju, malo je po malo i zavolimo. Molitva nas potiče da se darivamo, budi u nama želju da podijelimo s bližnjim sva bogatstva kojima nas je Bog darežljivo obdario.

Čitav se moralni život preobražava po molitvi. U svijetlu Evanđelja život dobiva istančanu osjetljivost, postupno izgraduje novu ljestvicu vrijednosti:

• Nikada do sada nisam shvaćao koliko životne snage još i danas, u 20. stoljeću, ima u Evanđelju i čitavoj Bibliji i kako su strašni zahtjevi koji nam se postavljaju.
• Nema nikakve sumnje da nam molitva uz često primanje sakramenata vremenom olakšava obavljati one dužnosti koje su nam nekada izgledale nemoguće, odbojne, iznad naših snaga. Osim toga, molitva nam istančava moralna poimanja; prije nas neke stvari nisu nimalo sablažnjavale i jedva smo ih zapažali, a sada ih više ne možemo u sebi podnositi. Prosječni i jednolični naš moralni život postaje sve gipkiji, raznoličniji, zahtjevniji. Moralno istančavanje raste sve više u nama.
• Stječemo postepeno i novu ljestvicu vrijednosti. Nije pretjerano reći da nam Bog tijekom vremena malo po malo stvara takav pogled na svijet i ljude koji se sve više približuje njegovu pogledu.

Ne samo da se jasnije vidi što se mora činiti, nego se dobiva i snaga da se radi u skladu s onim što se vidi:

• Čini mi se nemogućim napredovanje u duhovnosti ako se redovito ne moli. Ako radi nekih razloga prestanemo moliti, ako za vrijeme praznika zanemarimo molitvu, odmah osjetimo napetost u svom ponašanju, napetost zbog napora koji je ostao bez potrebite potpore. Nakon lošeg iskustva ovog ljeta, uvjerih se da je duhovni napor bez molitve isto tako uzaludan kao i tjelesni napor bez jela. U svom staleškom životu dugujem molitvi shvaćanje kako moram obavljati svoj posao: nalazeći se između poslodavca i radnika, pokušavam biti što bolji nadglednik, nastojimo obavljati posao što većom ljubavi.

I konačno, jer se Bogu poklanja jedan trenutak, Bog ostaje s nama cijeli dan:

• Bog ostaje uz nas čitav dan jer smo mu se nastojali približiti.
• Navikoh se misliti na Boga u svakom času. Moje nastojanje da se pomolim dok čekam pred crvenim svjetlom urodilo je tim plodom da mi se misao stalno uzdiže k Bogu: u kući, na ulici, u metrou, dok perem ruke prije operacije, čak dok operiram. Prije toga nisam imao osjećaj Božje nazočnosti. Učinak pripisujem nutarnjoj molitvi.
• Moje prosuđivanje svijeta, znanaca i bližnjih očito je pod utjecajem molitve.