Kako se vladati u molitvi
Vraćamo se opet našoj temi koja se provlači u posljednje vrijeme u našim emisijama a to je molitva. Započinjemo niz tema o molitvi koju je u obliku pisama objavio H. Cafarel u svojoj knjizi „Škola moljenja“. U ovoj emisiji tema je „Kako se vladati u molitvi?“.
„Neću ti govoriti o raznim načinima molitve, kako si tražio od mene. To ćeš lako naći u svakom priručniku o molitvi. Namjeravam ti dati samo nekoliko savjeta kako ćeš se vladati u molitvi. Ne traži ništa posebno u ovom pismu. Zadovoljit ću se da ti pružim nekoliko prokušanih savjeta što ih duhovni pisci upravljaju onima koji tek počinju moliti. Ipak nemoj u savjetima gledati propis za siguran uspjeh. Radije nastoj shvatiti njihov duh.
Dolazi mi na pamet jedna slika. Sjeća me davnih uspomena moje mladosti. Mi trkači stajali smo na označenoj crti, nagnuti naprijed, napetih živaca, spremni za pokret. I za molitvu vrijedi što i za trku: važno je dobro započeti. Ako toga nema, poslije pet minuta
opazimo začuđeno da smo na klecalu: tijelom smo ušli u molitvu, ali su nam misli ostale pri svagdašnjim poslovima,
Živo ti dakle preporučam da pripaziš na kretnje i držanje u početku molitve. Izvrši dobro poklon koljenom da bude čin i duše i tijela, da bude jasan i čvrst duševni stav čovjeka svjesna da se nalazi pred Bogom. Prekriži se polagano i s punim smislom. Odmjerenost i smirenost vrlo su važne da razbiješ ubrzani i napeti ritam prezaposlenog i rastrganog života.
Nekoliko trenutaka šutnje poslužit će ti kao kočnica koja bi trebala da izvrši nužan prekid s dosadašnjim radom i da te uvede u molitvu. Može dobro poslužiti također neka usmena molitva, izgovorena vrlo sporo i poluglasno.
Tada oživi svijest ne samo o Božjoj prisutnosti, nego o prisutnom Bogu, živom biću, velikom živom Bogu, Bogu koji je tu, koji te očekuje, gleda, ljubi. Taj nazočni Bog već ima svoju zamisao o tvojoj molitvi, a od tebe traži da u punoj predanosti prihvatiš ono što od te molitve hoće.
Pazi na nutarnji stav više nego na tjelesni. Temeljni su čovjekovi, stavovi prema Bogu: ovisnost i raskajanost.
Ovisnost ne znači neko maglovito podlaganje čovjeka koji se katkada mora odreći svoga nauma da bi izvršio Božju volju. Ona mora biti mnogo korjenitija kao što je ovisnost potoka o svome izvoru (potok presahne čim se prekine veza s izvorom); kao ovisnost grane od debla (grana se osuši kad je odsječena od njega); kao ovisnost tijela o duši (tijelo prestaje živjeti i postaje lešina bez spoja s dušom).
Raskajanost je istančani osjećaj naše posvemašnje nedostojnosti kad postanemo svjesni da se nalazimo pred svetim Bogom. Slično je osjetio sv. Petar i smjesta pao pred Kristom s usklikom: »Odstupi od mene, Gospodine, jer sam grešnik!«
To su dva važna duhovna stava da u sebi poravnaš put za Gospodinov dolazak.
Kad tako raspoložiš dušu, traži u Boga milost molitve. Već sam, naime, rekao: molitva je prvotno dar Božji, a onda i čovjekovo nastojanje i djelovanje. Ponizno zazivaj Duha Svetoga, on je naš Učitelj molitve.
Tad odaberu najprikladnije držanje tijela da duša bude slobodna u djelovanju. U časovima i danima kada prijeti opasnost da tijelo povuče dušu u mlitavost i pospanost, drži tijelo budnim, kao u vrijeme uzbune. U drugim prilikama, kada je tijelo umorno i napeto te
znaš da neće ustrajati u molitvenom raspoloženju, priušti mu stav odmora i opuštenosti.
Kad je izvršena priprava, možeš početi molitvom u punom smislu. Što ćeš očekivati? Da Bog obuzme tvoju dušu, svu tvoju nutrinu, Kako se to zbiva? Jedino tako da prorade tri velike nadnaravne moći što ih Bog dade upravo zato da dođeš do dodira i zajedništva s njime (zato ih zovemo božanskim krepostima, virtutes theologicae ili theologales). To su vjera, ufanje i ljubav. One su nadnaravne snage u tebi, spremne da prorade čim stupiš pred Boga.
