Razmatranje Riječi Božje

Na samom početku potrebno je izaberi tekst Svetog pisma nad kojim želiš moliti. (Možete uzeti ulomak dana, ili nedjeljno čitanje) Zatim odaberi mjesto i zauzmi položaj koji ti najviše odgovara. Isključi sve ono što ti može smetati. Odluči koliko vremena želiš provesti u molitvi (15,20,30,,..60 minuta) nemoj žuriti. Stavi preda se svetu sliku ili križ da ti pomogne u sabranosti. Saberi se, usredotoči se na vlastito disanje, ili na kakav drugi način omogući sebi da na trenutak zastaneš i da osjetiš unutarnju šutnju. Zazovi Duha Svetoga i počni sa znakom križa. Ovo je sveto vrijeme koje ti želiš posvetiti Bogu, kako bi on mogao govoriti tvome životu. Tek sada čitamo tekst, polako, pažljivo i više puta. U tekstu, zatim, nastojimo uočiti glavnu misao teksta i posebnu pažnju posvećujemo: likovima u tekstu i njihovom međusobnom razgovoru (naravno, ako postoje) odvijanju radnje, odnosno pokušat ćemo utvrditi mjesto i vrijeme radnje; gramatičkoj razini teksta, tj. pažnju posvećujemo glagolima, jer se njima izražava radnja.

1. LECTIO / ČITANJE Pozorno čitaj izabrani tekst (npr. nedjeljna čitanja). Zaustavljam se gdje mi je srce taknuto te izabirem rečenicu ili riječ koja me se najviše dojmila. Kušaj svaki dio odabranog čitanja, u stalnom osluškivanju i iščekivanju “laganog, blagog glasa” koji će se pojaviti nad pojedinim riječima. Ne očekuj čudesna prosvjetljenja ni ushite. U “božanskom čitanju” Bog nas uči kako ćemo ga tražiti i slušati u šutnji. Poziva nas da ga otkrijemo već prisutnog. Neka pitanja mogu ti pomoći: Tko su likovi koji se pojavljuju u tekstu? Što oni rade, kako se odnose jedni prema drugima? Što govore?
2. MEDITATIO / MEDITACIJA  Za vrijeme prve faze neka misao ili rečenica zasigurno će obuzeti našu pažnju (ako su uvjeti zadovoljavajući) i to bez naše svjesne intervencije. Ta riječ ili misao nas je «pogodila», zahvatila, zainteresirala, uznemirila, «isprovocirala», smirila i to: 1) bilo da je u nama izazavala snažne osjećaje, 2) bilo da je u nama izazvala intelektualnu znatiželju. Na toj riječi/misli trebamo se zadržati tijekom «razmišljanja» ili prebiranja u srcu po uzoru na Mariju, kao što nam to svjedoči Lk 2,19: «Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svom srcu.»

Tu riječ / misao trebamo ponavljati u sebi, uživati u njoj, možda naučiti napamet, te je «preživati». (Sijetite se kako životinje preživaju hranu, koliko taj proces traje, kako se životinja posve usredotočuje na to što čini…) Na taj način ta riječ/misao ulazi u interakciju s našim mislima i osjećajima, djelima i uobičajenim načinom našega života, tj. naših životnih stavova te ponekad osjećamo da nas Božja Riječ izaziva ili osuđuje, hrabri ili tješi – odjednom se nađemo na «vjetrometini Božje Riječi».

Neka te ovo unutarnje poniranje uvede u dijalog s Bogom. Pitanja koja ti mogu pomoći: Što kaže ovaj tekst o Božjoj ljubavi prema čovjeku? Što govori meni, koliko mi je važan?

3. ORATIO / MOLITVA (RAZGOVOR) Molitva je naš razgovor s Bogom. Govorim Bogu što osjećam. Molim za rasvjetljenje, zahvaljujem Mu i slavim Ga. To je usmena molitva. „Kad slušaš, Bog ti govori, kad moliš, ti govoriš Bogu“ (Sv. Ambrozije). Molim da me Bog promijeni. „Čovjek moli da sebe transformira, a ne da Boga informira“ (Sv. Augustin).
   Razgovarati s Bogom, pričati mu i osluškivati (čuti) njegove riječi. Uopće nije važno upotrebljavaš li riječi, misli ili slike. Komuniciraj s Bogom kao s nekim za koga znaš da te voli i prihvaća. I predaj mu ono što si otkrio u sebi za vrijeme meditacije. Ova je molitva shvaćena kao dijalog s Bogom, ali i kao prinos Bogu. Kao što svećenik u euharistiji prinosi kruh i vino, tako smo pozvani u »božanskom čitanju« prinijeti Gospodinu svoja najbolnija iskustva i razmišljanja, da nas njegova blagoslovljena riječ preobrazi i iscijeli. Pokušaj zapisati što osjećaš pri susretu s odlomkom koji si upravo razmatrao.
4. CONTEMPLATIO / KONTEMPLACIJA Kontemplacija je misaona molitva kada se služimo i koristimo maštu tj. kada upotrebljavamo maštu u okviru događaja koji razmatramo. Na primjer kada molimo u crkvi Križni put, idemo od postaje do postaje, mi se uživljavamo u taj događaj da smo sada tamo, u Jeruzalemu, i da Isus zaista pada treći put pod križem, i mi ga gledamo okom mašte, i to je pravi križni put, to je kontemplacija. Mašta nam pomaže da se prenesemo u to vrijeme u to mjesto. Svako otajstvo Isusova života je za kontemplaciju, u svako otajstvo možemo ući. Na primjer znamo za onu ženu koja se dotaknula Isusove haljine – i ja mogu biti tamo, mogu se i ja gurati u tom mnoštvu, isto se mogu dotaknuti njegove haljine,…

U kontemplaciji ne trebamo koristi toliko razum i razmišljanje, nego unutarnja spoznaja srca, jer kada smo u mašti tamo, mi sudjelujemo u događajima, mi se uživljavamo u taj događaj, mi smo o tom događaju, gledamo i upijamo Isusov život, njegov način razmišljanja, npr. što on čini, kako se on osjeća, kako Marija radi, kako Josip radi, kako se ponašaju. Biti sa Isusom na Jordanu, ili s Marijom i Josipom prikazati Isusa u hramu. Biti s njima u društvu, to je cilj molitve.

Prije nego li zatvoriš Bibliju, donesi konkretnu odluka koja će ti pomoći da rasteš u svom kršćanskom životu, i potom zaključi svoj susret s riječju Božjom s molitvom poput ove:
Dobri Oče, Tebi koji si izvor ljubavi zahvaljujem za dar Isusa kojim si me obdario, živom riječju i hranom moga duhovnog života. Učini me navjestiteljem Riječi tvoga Sina koju sam pročitao i u sebi pohranio, daje mognem suočiti sa svojim životom. Daj mi da je preobrazim u svakodnevici da mognem pronaći sreću u njezinom provođenju u život i da među braćom i sestrama s kojima živim budem živi znak i vjerodostojni svjedok tvog Evanđelja spasenja.

To te molim po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

(Preuzeto s portala www.katolici.org )