Glas iz Karmela

karmel-bistrica kolumnaBog kojeg sam susreo

Iako Biblija kože da je glup čovjek koji nije spoznao Boga u svemu što je stvoreno, odnosno da sve što je stvoreno ima svoj izvor, svoj početak, inteligentni Um. Isto tako da čovjek nije sam sebe stvorio, niti stvara, da ima svoj početak. Dr. Tomislav Ivančić dalje nastavlja svoje razmišljanje na tu temu:

Osim pozitivnog iskustva da Boga nema postoji i negativno iskustvo da ga nema. Čovjek naime nema u gradu ambijenta gdje bi spontano doživio doživljaj Božjeg prisustva. U gradu je čovjek prepušten čovjeku. Život i opstanak ovisi o funkcioniranju tehnike i društva. Kruh, voda, zdravlje, mir, radno mjesto, novac, bolji i miran život, stan, sve to ovisi u gradu o ljudima, o dogovoru među njima, o strojevima, o funkcioniranju vlasti i ustanova. Bog je u gradu postao suvišan, izgubio radno mjesto. Ne kaže se da ga nema nego da je suvišan. U gradu zato ljudi rado izvrše neke obrede poput vjenčanja, sprovoda, krštenja i slavljenja Božića, ali nemaju potrebe da se mole ili prakticiraju vjeru. No, u gradu, čovjek također doživljava darovanost svega što ga okružuje. Kruh koji jede dar je onoga tko je sijao pšenicu, zatim onoga tko ju je žeo i izvrhao, zatim onoga tko ju je samlio, koji je ispekao kruh, koji je kruh donio. Tako je s vodom, pokućstvom, knjigom, svjetlom, autom, itd. Sve je to plod rada brojnih ljudi. Iako nisu vidljivo prisutni, oni su tu u svojim djelima. Ispred svih tih ljudi stoji i Netko od kojega dolazi i čovjekov život. Iako nevidljiv očima, on je tu. Dakle, pokraj negativnog iskustva, da ga nema, tu je i negativno iskustvo njegove prisutnosti.

Negativni ateizam ili ignoriranje Boga izvana su uzdrmani posljednjih godina energetskom krizom i sukobima među raznim i istoimenim ideologijama. Čovjek u gradu osjeća kako je ljudska sigurnost nesigurna. Trčanje za standardom i natjecanje da se opstane u prvim redovima potrošačkog društva stvara psihičke konflikte, potrese i strahove. Zato čovjek u gradu traži izlaz iz tih kriza da zaboravi izgubljenost i prepuštenost na milost i nemilost ljudima. Prepušta se raznim parapsihološkim eksperimentima, ulazi u sekte i grupe koje mu više ili manje ispunjavaju njegovo traženje lijeka osami, strahu i bolestima. U krajnjem slučaju priključit će se terorističkim akcijama. Sve su to međutim » nadomjestci za ono neizmjerno iskustvo praznine koje može ispuniti onaj koji je neizmjeran.

Dok su na jednoj strani znakovi vremena zabrinjavajući, ali jasni za svakoga tko ih u duhu čita, dotle se na drugoj strani javlja upravo nevjerojatno buđenje Duha u Crkvi. U karizmatskom pokretu javlja se to poput oluje, strelovito i glasno, drugdje polaganije ali sigurno. Fokolarini su donijeli duh radosti i međuljudskog povjerenja. Kursiljo donosi duh povjerenja u Riječ Božju i obraćenje te vodi k molitvi. Kršćanske meditacije produbljuju čovjekov odnos prema svojoj egzistenciji i uvode u tajne Božjeg govora. Razne grupe, biblijske i molitvene, već su na pragu snažnog doživljavanja radosnog kršćanstva. »Domovi molitve« su sve brojniji. Sve je više onih koji obavljaju jednomjesečne duhovne vježbe kao i onih koji odlaze u stroge samostane na neko vrijeme. U Rusiji i Rumunjskoj noćni časoslov okuplja mlado i staro u prepune Crkve. U Taizeu mladi mole i meditiraju. Glad je za molitvom i doživljavanjem Boga velika. Kvasac Duha sve jasnije podiže tijesto Crkve. Pogledamo li bolje, kako se to događa, onda zapažamo da se to ne događa toliko po ljudskim organizacijama, hodočašćima, tečajevima, slavljima, nego više u tišini iskrene i spontane molitve koja prerasta granice pojedinaca i obraća se braći i sestrama okupljenim na molitvi. Sada možemo otprilike vidjeti koordinate na kojima se mora graditi suvremena molitva. To je molitva koja treba voditi do iskustva Boga u čovjeku, molitva koja doziva novu stvarnost Prvih Duhova u svaku župu i svakog pojedinog kršćanina, To bi trebala biti molitva koja liječi, molitva koja čini svjedoke, molitva koja obraća tvrdoću i oholost srca, koja tjera na kajanje i iskrenost, koja vodi poniznosti i nutarnjem poštenju. Molitva koja ulazi u Tajnu Života i iz nje izlazi preporođena i osvjedočena Prisutnim.