ŽIVJETI SADAŠNJI TRENUTAK

Sv. Terezija od Djeteta Isusa pisala je svojoj sestri Leoniji da nije željela ući na nebo minutu ranije, ako bi to bilo učinjeno po njezinoj volji, jer je osjećala da se “jedina sreća ovdje dolje sastoji u tome da uvijek pronađemo radost u onome što nam Isus daje”. Majka Agneza, je izrazila misao da će, bez obzira na sve te osjećaje, Terezija radije umrijeti nego živjeti, a Terezija je uzviknula: “O moja draga Majko, ponavljam: ‘Ne! Ne želim radije preferirati jedno pred drugim. Najdraže mi je ono što dobri Bog želi i izabere za mene…. Ja volim ono što On čini. Ona je istu ideju izrazila Majci Gonzagi: “Prilično sam zadovoljna ako bih ostala bolesna čitav svoj život, ako bi to bilo ugodno dobrom Bogu, i čak bih se složila da živim jako dugo“.

Ipak, kad je jednog dana netko primijetio da bi se moglo popraviti njezino zdravlje, Terezija je priznala da će to, ako se to dogodi, smatrati žrtvom, iako će to, naravno, svim srcem prihvatiti. „Ako bi to bila Božja volja”, odgovorila je, „bila bih najsretnija da Mu prinesem tu žrtvu, ali uvjeravam vas da to ne bi bila mala stvar, otići tako daleko, a zatim se vratiti s takve udaljenosti“.

Moglo bi se prigovoriti da su neke od njezinih želja, kao što je ne htjeti umrijeti tijekom noći i nada da će uskoro otići, očito oslabile njezin stav savršenog predanja. Zapravo, te su želje bile samo izraz njezine sestrinske ljubavi prema njezinim sestrama. Nije željela da pate zbog njezine dugotrajne bolesti i bojala se da će biti uznemirene ako umre noću. Što se nje same tiče, njezino je predanje ostalo potpuno.

Štoviše, te je želje uputila Blaženoj Djevici, a ne Bogu. To je bio njezin običaj kad nije bila sigurna da će njezina molba biti ugodna Bogu. “Tražiti nešto od Blažene Djevice”, rekla je, “nije isto što i tražiti od dobrog Boga. Ona dobro zna što učiniti s mojim malim željama kako dobri Bog možda ne bi bio prisiljen da me usliša, nego da se, naprotiv, može osjećati slobodno da čini sve po Svojoj volji”.

Budući da je bila tako čvrsto utemeljena u predanju, Terezija je uživala savršenu sreću. “Nemam razočaranja”, priznala je, “jer sam zadovoljna svime što čini dobri Bog”.

Kako bi netko mogao prakticirati predanje na savršeniji način, ona je iskreno preporučivala da se, zatvori u sadašnji trenutak. Jednog su joj dana novakinje rekle: “Kako nas žalosti kad vidimo da toliko patite i kad pomislimo da ćete možda još više patiti”. “Oh”, odgovorila je, “ne tugujte zbog mene. Došla sam do točke kada više ne mogu patiti jer mi je sva patnja postala slatka. Štoviše, u krivu ste kada zamišljate koje bi mi se bolne stvari mogle dogoditi u budućnosti, jer to je poput uplitanja u Božje djelo stvaranja. Trčimo na putu ljubavi i nikada se ne smijemo brinuti ni o čemu. Da ne prihvaćam svoju patnju iz minute u minutu, bilo bi mi nemoguće ostati strpljiva. Ali ja vidim samo sadašnji trenutak, zaboravim prošlost i dobro pazim da ne predstavljam budućnost. Kad se obeshrabrimo i ponekad očajavamo, to je zato što mislimo na prošlost i budućnost”. “Misliti na bolne stvari iz prošlosti koje bi se mogle dogoditi u budućnosti znači da nam nedostaje povjerenja”.

Štoviše, koliko se često stvarno dogode stvari u budućnosti kojih se najviše bojimo? Bog daje milost samo za sadašnji trenutak. Stoga se ne treba čuditi ako izgubimo mir kad napustimo sadašnjost.  U tom duhu je Terezija pjevala:

“Za sutra ne mogu moliti,

Pokrij me svojom sjenom, samo danas. “

Nije li zbog toga što se ne držimo ovih principa slobode da smo često uznemireni? Formuliramo mnoge želje. Obraćamo se Bogu svakakvim molbama, a da uopće ne razmišljamo jesu li u skladu s Njegovom voljom. Ponekad želimo isplanirati svoj život i urediti stvari prema vlastitim pogledima. Kod drugih smo zabrinuti za prošlost ili zabrinuti za budućnost. Po uzoru na Tereziju, živimo u sadašnjosti i mislimo samo na danas. Činimo ono što moramo svaki dan što nam je Bog dao, a sve ostalo prepuštajmo u Njegove ruke. “Svakom je danu dosta zla njegova; sutra će imati vlastitu brigu. To je ono što je Isus učio i to bi nam trebalo biti vodilja.

Bog ima planove pune milosti prema nama. Sve je stvari uredio za naše dobro. Ako smo doista prepušteni Njemu, vjerno izvršavajući Njegovu volju, bez obzira na put kojim nas vodi i nesreće s kojima se susrećemo, koračati ćemo u miru i doći do odmora koji nam je On pripremio.