ODRICANJE KOD SV. MALE TEREZIJE (2)
Na Cvjetnicu smo započeli razmišljati o temi odricanje kod sv. Male Terezije i danas ćemo nastaviti govoriti i toj temi.
Dan zavjeta bio je važan datum u Terezijinom životu odricanja i žrtava. Osjetivši da je uistinu bila “kraljica”, iskoristila je tu titulu kako bi izrazila svom Kralju sve što je željela za duše i sebe. Na bilješci koju je nosila na srcu napisala je: “O Isuse… pusti me da tražim i pronalazim jedino Vas! Neka mi stvorenja budu ništa, a također i ja njima ništa …. Neka nikoga ne zanimam. Neka me zgaze nogama, zaborave poput beznačajnog zrnca pijeska!”. Znajući da je obična gesta nadahnuta ljubavlju draga Božjem Srcu, Terezija je pridavala veliku važnost najmanjim djelima odricanja. “Male žrtve” koje Mu je tako često prinosila bili su mali čini ljubavi prema samoodricanju ili mrtvljenju koji su osujetili prirodne, sebeljubne zahtjeve i pružali joj beskrajne skrivene mogućnosti da izrazi svoju duboku ljubav prema Bogu i prakticira kreposti.
Terezija je po prirodi voljela ljepotu i urednost. Na početku novicijata obradovala se što joj je dodijeljena čista i uredna odjeća. Kasnije, naučivši cijeniti siromaštvo, počela je tražiti najstariju i najiznošeniju odjeću. Njezine su “sandale – alpargate” bile toliko zakrpane da ih je, kad je umrla, sestra bijeloga vela uzela iz ruku najstarije Terezijine sestre i bacila ih u vatru; njezin vrč je bio okrnjen; morala je upotrebljavati pribadaču da pojača fitilj svoje svjetiljke.
Umrtvljavala je sebe posebno za stolom. Njezin nježni želudac nije lako probavljao hranu koja se jela u Karmelu. Neke namirnice nije voljela ili su bile teško probavljive (grah, mlijeko). Kako sestre to nisu znale i kako su je nagovarali da dobro jede – napisala je da nikada nije jela toliko kao u Karmelu – probavne smetnje su joj se, naravno, povećale. Međutim, nikad se nije žalila i nikada nisu naučili koju hranu nije voljela. Sestra koja je sjedila blizu nje za stolom pokušala je otkriti koje su joj sklonosti, ali nikada nije uspjela. Pokraj Terezije za stolom je bila bolesna sestra. Ova je sestra patila od nezasitne žeđi, a jadna Terezija morala je patiti od ovog vrlo neugodnog društva. Mnogo mjeseci ova je sestra monopolizirala malu bočicu jabukovače koja je bila namijenjena za njih obje. Terezija je prihvatila da ja ostala bez bočice bez ikakvih prigovora, čak se i suzdržavala da to spomene kako ne bi povrijedila sestrine osjećaje.
Sestre u kuhinji, znajući ravnodušnost koju je Terezija pokazivala prema hrani, često su joj slale podgrijana jela koja bi bila neprihvatljiva za ostale članove zajednice. Za Tereziju je loše postupanje prema njoj ove vrste bilo povod duhovnog napretka, ali u konačnici je to moralo imati potkopavajući učinak na njezino zdravlje.
Sestra koja se tako predano brinula o Tereziji tijekom njezine posljednje bolesti nije uspjela saznati koja je hrana za njezinu bolesnicu bila ukusna. Sestra bolničarka je, prema tome, smatrala da je dužna donijeti po vlastitom izboru, što je Tereziji dalo mnogo prilika za mrtvljenje. Tek nakon što joj je naređeno da obznani koja hrana joj nanosi bol, tek tada u sestre počele shvaćati u kojoj se mjeri mrtvila kad je živjela u zajednici zajedno s ostalima.
Kao učiteljica novakinja, Terezija je mlade sestre učila na istu nenavezanost glede hrane. Preporučujući, na primjer, da ne trebaju tražiti puko zadovoljenje osjećaja okusa, predložila je da većinu svojih obroka završe nečim što nije previše ugodno, poput zalogaja suhog kruha: “Te sitnice ne štete za naše zdravlje. Ostaju neprimijećene i drže dušu u stanju nadnaravnog žara”.
Terezija je strahovito patila od hladnoće. Na kraju svog života priznala je da “Toliko sam patila od hladnoće da sam skoro umrla od nje”. Ali to nikada nikome nije dala do znanja. „Da sam to znala“, izjavila je njezina poglavarica, „što ne bih učinila da popravim njezino stanje!“ Terezija nije željela da njezine novakinje pate kao što je to ona činila, ali htjela je da očvrsnu od promjena vrućine i hladnoće. Rekla im je da se ne stavljaju ruku na ruku niti da trljaju ruke poput ljudi kojima je jako hladno i neka pokušavaju ne drhtati