TEREZIJINA GORLJIVA MOLITVA ZA SVEĆENIKE
Sv. Mala Terezija shvaćala je jako dobro koliko su važni za naš kršćanski život dobri i sveti svećenici. To je više puta potvrdila: “O Majko moja”, napisala je majci Agnezi, “kako je lijepo naše zvanje! Uloga Karmela je da sačuva sol zemlje. Mi prikazujemo svoje molitve i svoje žrtve za Gospodinove apostole. Mi sami moramo biti njihovi apostoli, dok oni, svojim riječima i primjerom, evangeliziraju duše naše braće. Kako je plemenita naša misija!“.
Rekla je Celini: “Naša je misija, kao karmelićanki, formirati radnike evanđelja koji će spasiti milijune duša kojima ćemo mi biti majke. Zašto bismo onda trebali zavidjeti svećenicima?”. Osjetila je potrebu za molitvom za njih utoliko više, jer je znala da njihova ljubav i krepost ne odgovaraju uvijek njihovom svetom pečatu. “Célina”, nastavila je, “tijekom kratkih trenutaka koji su nam još ostali na zemlji, ne gubimo vrijeme …. Spasimo duše; budimo apostoli, a posebno spasimo duše svećenika. Njihove bi duše trebale biti prozirnije od kristala… Ali jao! Koliko je loših svećenika, svećenika koji nisu sveti… koji drugima daju svoja srca koja apsolutno pripadaju Isusu…. Molimo i žrtvujmo se za njih…. Naš život neka bude posvećen njima!”.
Rekla joj je i: “O Celina, osjećam da Isus traži od nas obje da utažimo Njegovu žeđ dajući Mu duše, posebno duše svećenika. On mi svaki dan daje da to osjetim i želi da ti kažem. Naša je misija da se zaboravimo, da poništimo same sebe. Tako smo beznačajni, a Isus ipak želi da spasenje duša ovisi o našim žrtvama, o našoj ljubavi. On moli duše od nas. On želi da Mu rodimo mnogo svećenika koji će znati kako Ga ljubiti”.
Terezija je shvatila da moleći za svećenike radi na puno širem polju, jer je “čuvajući sol zemlje”, odnosno suradnjom na posvećenju svećenika, pridonijela je učinkovitosti njihove službe. Kada je svećenik svet, veća je snaga njegovog zračenja. Evo njezine molitve za svećenike: „O Isuse, vječni Veliki Svećeniče, sačuvaj svoje svećenike u svome Presvetom Srcu, gdje im nitko ne može nauditi. Očuvaj neokaljanim njihove posvećene ruke, koje svakodnevno dodiruju Tvoje Sveto Tijelo. Očuvaj čistima njihove usne, koje su crvene od Tvoje predragocjene Krvi. Sačuvaj čisto od svega zemaljskoga njihovo srce, zapečaćeno uzvišenim znakom Tvoga slavnoga svećeništva.
Neka rastu u ljubavi i vjernosti prema Tebi i štiti ih od zaraze ovoga svijeta. Snagom pretvorbe nad kruhom i vinom, daj im i snagu pretvorbe nad srcima. Blagoslovi njihov rad bogatim plodovima i podari im krunu vječnoga života. Amen.“
Na kraju, napomenimo da, kada se, u skladu s temeljnom tendencijom njezinog života, ona tako dala na spasenje duša čak i kao žrtva paljenica, to je bilo prije svega kako bi Bog bio ljubljen: “Jedno moramo učiniti u noći ovog života, a to je ljubiti, ljubiti Isusa svom energijom svog srca i spasiti duše kako bi On mogao biti ljubljen od njih. O, učinimo da Isus bude ljubljen od ljudi!”.
Ljubiti Isusa i učiniti da Ga i drugi ljube, to je bio cilj cijeloga njezinog života, neprekidna težnja njezine duše, njezina zaokupljenost svakog trenutka. Neka ovo vrijedi i za nas! Ljubav je istinska samo kada obuhvaća Boga i duše.
Isus je sišao među nas da proslavi svoga Oca i za Njega se žrtvovao. Ali On je također došao spasiti nas i za nas je prolio svoju krv do posljednje kapi. Iz toga slijedi da onaj tko misli samo na svoje posvećenje ne može tvrditi da djeluje u skladu s Kristovim promislima i da nasljeduje Isusov život. Nije dovoljno živjeti u Božjoj prisutnosti, a pritom ostati nezainteresiran za toliko duša koje idu prema propasti. Shvativši koliko je malo Bog ljubljen i u kojoj su mjeri Kristove patnje i smrt za toliko duša beskorisne ili barem besplodne, kako možemo odbiti da se svim srcem damo na zadaću tješenja Srca našega Spasitelja donoseći beskrajne zasluge Isusa Krista našim bližnjima?
Ako toliko kreposnih ljudi ne uspijeva napredovati u duhovnom životu, nije li to često zbog nedostatka ljubavi? Ne pokazuju interes za duhovno dobro drugih. Nemaju revnosti za duše. Najsavršenije prakticiranje ljubavi, veća predanost spasenju duša pomogla bi im da se više odvoje od ljubavi prema sebi i zaborave svoje osobne interese. Na taj način bi napredovali u ljubavi prema Bogu i ojačali svoje sjedinjenje s Njim.