PRAKTICIRANJE LJUBAVI PREMA BLIŽNJEMU (2)

Terezija je imala dobar smisao za humor i nije prezirala duhovitost, čak se znala s nekim i “malo našaliti” pod uvjetom da to nikome nije naštetilo. Više puta, kad je bila odsutna, sestre su primijetile: “Pa, danas se nećemo toliko smijati!”

Istinska nas ljubav prema bližnjemu tjera da zaboravimo na sebe i da tražimo dobrobit drugih. Terezija je željela uvijek biti svima na usluzi. Stavila se na raspolaganje svima. Uvijek je bila spremna pomoći svima koji su je pitali za pomoć i prekinula bi svoj vlastiti posao kako bi to učinila drugima. Ponekad se usluga traži na neugodan ili nerazuman način. “Tada duša koja nije čvrsto utemeljena u prakticiranju ljubavi prema bližnjemu pronalazi tisuću razloga za odbijanje ili barem nije raspoložena za odobravanje onoga što se od nje očekuje, te osigurava da podnositelj molbe shvati svoj nedostatak delikatnosti.” To je nesavršen stav i vrlo se razlikuje od Kristove ljubavi. “Nikada ne smijemo nikoga odbiti”, rekla je Terezija, “čak i kad nas to košta velike muke. Pomislite da je Isus taj koji od vas traži ovu uslugu; koliko ćete tada biti prijatni i susretljivi u udovoljavanju tražene usluge!”

Međutim, postoji nešto što je čak i bolje nego dati onome tko moli; možemo se sami ponuditi. “Moram predvidjeti tuđe želje”, napisala je; “pokažite da smo vrlo obavezni, vrlo počašćeni što možemo pružiti uslugu. Dobri Bog želi da zaboravim sebe kako bih drugima pružila zadovoljstvo”.

Njezina sestra Genoveva (Celina) posvjedočila je da Terezija nikada nije zanemarivala priliku da pruži uslugu: “Moja draga mala sestra nikada nije učinila ništa kako bi sebi ugodila. Koliko god malo slobodnog vremena imala na raspolaganju, trošila ga je u službi drugih. Dok je bila sakristanka, primijetila sam da je u slobodne dane, kad je njezin vlastiti posao bio završen, ostajala u blizini sakristije kako bi je mogli pozvati da pomogne drugima da dovrše svoje poslove. Stavila se sama na put sestri koja je dijelila ‘dužnosti’ kako bi je ona mogla zamoliti da uradi neki posao – i to je uvijek činila. Znajući da ju je to u biti puno stajalo, često sam joj pokazivala kako se to može izbjeći. Ali sve je bilo uzalud. Željela je biti na oku svima i da je svi mogu pozvati u pomoć“.

Kad je radila s drugima, trudila se da im udovolji u svakom pogledu. Koliko god ukusi ili mišljenja njezinih suradnica mogli biti neobični, prilagodila im se do te mjere da se izvana činilo da dijeli njihova gledišta.

Kao što se moglo očekivati, dok je bila učiteljica novakinja, potpuno se posvetila mladim sestrama za koje je bila zadužena. Dopustila im je gotovo da je “prožderu”. Prema jednoj izjavi, “uznemiravali su je kada je to bilo vrijeme i kada nije, do te mjere da su je gnjavili beskrajnim pitanjima koja su bila nepotrebna i često indiskretna”. Ali Terezija je uvijek održavala smiren i nježan način na koji se odnosila prema svima.

Međutim, u formaciji novakinja, Terezija je isticala da se ne smije nametati dobročinstvo svome bližnjemu, a niti tražiti pomoć od drugih ako to nije potrebno. Također ih je upozoravala da ne pružaju usluge drugima iz nedostojnih ili sebičnih motiva: “Ne smijem se pojaviti s nadom da ću prisiliti drugu sestru da mi pruži uslugu”. U tom pogledu pozvala se na riječi Isusove koji nas uči posuđivati ​​drugima ne očekujući povratak od njih.

Ponekad, naravno, naš bližnji koji nas zatraži uslugu, spontano obeća da će nam se odužiti prvom prilikom: “Dođu i kažu vam s to s uvjerljivim tonom:”, piše s dozom humora, “Sestro, trebam Vašu pomoć na nekoliko sati, ali ne brinite, imam dopuštenje naše Majke i nadoknadit ću vrijeme koje mi dajete“. Budući da dobro znamo da se tako posuđeno vrijeme nikada neće vratiti, osjećamo se sklonima reći ‘Ja Vam ga dajem!’ Ali gdje bi onda bila naša bratska ljubav. Štoviše, bez obzira na to jesu li joj vratili usluge ili ne, nikad nije bila prevarena: “Ništa ne gubim; ovo što radim učinjeno je za Boga… da pružim zadovoljstvo Našem dobrom Gospodinu… tako da sam uvijek plaćena za nevolju koju uzimam u služenju drugima“.

Ova navika da se uvijek stavimo na raspolaganje bližnjemu može postati vrlo zahtjevna. Ljudi se uče trčati za uslugama onima za koje znaju da će im to učiniti. “Nije važno”, kaže Terezija; “Ne smijem izbjegavati sestre koje spremno traže moje usluge. Zar nam božanski Učitelj ne kaže: ‘Onome koji traži od vas, dajte i od onoga koji bi od vas posudio, ne odvraćajte se?'” (Mt 5,42)

Naravno, ponekad postoje slučajevi kada se ne može udovoljiti traženoj usluzi. U tom slučaju, moramo se sjetiti da “postoji način odbijanja koji je tako elegantan… tako da odbijanje pruža jednako zadovoljstvo kao i dar”.