TEREZIJINA BEZINTERESNA LJUBAV 

Prije svega, sigurno je da nijedna druga ljubav nikada nije dotakla Terezijino srce i da ga je Isus u potpunosti posjedovao. Bila je još vrlo mlada kad je osjećala veliku želju da nikad ne voli nikoga osim dobrog Boga, da ne pronađe nikakvu radost osim u Njemu. Isus je bio “njezin prvi, jedini prijatelj, jedan i jedini koga je ljubila; On joj je bio Sve”. “Isuse”, pjevala je, “Vi jedini možete zasititi moje srce. / Ovdje dolje nema ničega što bi me moglo zavesti. / Vi ste moja jedina ljubav.”

Ta njezina jedinstvena ljubavi prema Kristu uglavnom je bila plod njezine Prve Pričesti, a kako je vrijeme prolazilo, ona je još više rasla. “Kad će me Isus prevesti na blagoslovljenu obalu Karmela”, napisala je nekoliko dana prije svoga ulaska, “u potpunosti ću mu se predati, jer želim živjeti samo za Njega”. Međutim, kad je ušla u klauzuru, njezino se srce, žedno ljubavi, osjećalo vrlo usamljeno i bez prijatelja. Instinktivno se obratila svojoj Majci Priorici, ali, osjetivši opasnost da bi se mogla previše navezati na svoju poglavaricu, odmah je potisnula svoj osjećaj, jer je znala da je Isus želi samo za Sebe: “On dobro zna da bih se, da mi je dao samo sjenku sreće, navezala svim silama i snagom svog srca”. Tijekom duhovnih vježbi prije primanja habita, potvrdila je svoju odlučnost: “Budući da ne mogu pronaći nijedno stvorenje koje zadovoljava moje srce, želim sve dati Isusu. Stvorenjima neću dati niti jedan atom svoje ljubavi“. Na dan svojih zavjeta, kako bi ta odluka i spremnost mogli biti duša njene žrtve paljenice, stavila je nad svoje srce sljedeću molitvu: “O Isuse! Daj da nikada ne tražim i ne pronalazim nikoga osim Vas samoga! Neka mi stvorenja ne znače ništa i neka i ja njima  ništa ne značim, nego Vi, Isuse, budite mi sve!” Poslije toga nije obnavljala ovu odluku da će ljubiti samo Krista svim žarom i to govori koliko je snažno i potpuno bila vezana za Njega. “Ne ostavljajmo ništa u svom srcu osim Isusa”, napisala je Celini. I majci Agnezi: “Znate Onoga kojega ljubim i Kojemu jedinom želim udovoljiti.” “Samo Isus: nitko osim Njega. Zrno pijeska je tako malo. Kad bi nekoga pored Njega željelo staviti u svoje srce, za Isusa ne bi bilo mjesta”. Najsavršenija nesebičnost obilježila je Terezijinu ljubav prema Bogu, jer ga je voljela isključivo zbog onoga što je On u Sebi: Savršenstvo i Beskrajna Ljubav. Ova božanska ljubav napunila je njezinu dušu ljubavlju zahvalnosti za sve što je Bog učinio za nas pripremajući nas za vječnu sreću sa sobom i dajući svoga jedinorođenog Sina da postane jedan od nas. Ljubila je Isusa zbog Njega Samoga i zbog Njegove pretjerane ljubavi zbog koje se žrtvovao do smrti za grešnike. Nikad nije ljubila kako bi primila. Nikada nije ni pomišljala služiti Bogu “kako bi zaslužila nebo ili stekla milosti. Ne želim davati, rekla je, kako bih primala. Ja nisam ona koja traži samu sebe. To je Bog kojeg ljubim, a ne sebe”. To ne znači da je bila ravnodušna prema stjecanju zasluga. Majci Agnezi koja ju je pitala: “Želiš li steći zasluge?” Ona je odgovorila: „Da, ali ne za sebe; nego za duše, za potrebe Crkve”. To ne znači da je nije zanimalo vječno blaženstvo. Željela je postići stupanj slave koji joj je Bog odredio. Od djetinjstva je čeznula za tom srećom, a želja joj se neprestano povećavala. Njezina pisma to izražavaju na svakoj stranici. Ta ju je nada u velikoj mjeri održavala u patnjama, posebno tijekom okrutnog prosuđivanja zbog bolesti njezina oca. Unatoč tim činjenicama, nije radila i patila zbog nagrade. “Draga moja Celina”, napisala je, “ti razumiješ da nije osvajanje krune ili stjecanje zasluga za sebe; to je da bi se učinilo zadovoljstvo Isusu”; jer “nije slava, čak i nebeska slava ono što traži moje srce…. Moja slava bit će sjaj koji se ogleda na meni s čela moje majke Crkve. Ono što tražim je ljubav. Ne želim ništa drugo nego ljubiti Vas, o Isuse“. S tim u vezi, priznala je da je s određenim gnušanjem pjevala u šestom času časoslova nedjeljom, u neispravnom latinskom prijevodu, riječi u kojima Psalmist izjavljuje da ispunjava božanski zakon s obzirom na naknadu. Pjevajući ove riječi, Terezija je iznutra prosvjedovala: “O moj Isuse, Vi dobro znate da Vam ne služim za nagradu, već isključivo zato što Vas ljubim i da bih spasila duše“. Ipak, misao o vječnoj sreći potaknula ju je da još više ljubi: “Odražavajući tu vječnu nagradu nema proporcije s našim malim žrtvama u ovom životu”, te je napisala: “željela sam strastveno ljubiti Isusa… dati mu tisuću znakova ljubavi ‘ sve dok sam to bila sposobna učiniti. Imala je istu nezainteresiranost u pogledu darova ili utjeha koje Bog obično daruje dušama koje mu velikodušno služe: “Isus ne želi da mu služimo zbog Njegovih darova; On Sam mora biti naša nagrada”. “Ne želim osjećajnu naklonost, ljubav koju osjećam, već samo ljubav koju osjeća Isus. Oh! Ljubiti Ga i učiniti da On bude ljubljen!” Psihološkom oštroumnošću prepoznala je da ljubav prema sebi često nagoni na osjećajne naklonosti, posebno kad su popraćene utjehama. “Ne osjećaš ljubav prema svome Zaručniku”, piše Celini. “Željeli biste da Vaše srce bude plamen koji se prema Njemu diže bez traga dima… Ali primijetite da je dim koji Vas okružuje namijenjen samo Vama. Svrha mu je sakriti od Vaših očiju Vašu ljubav za Isusa. Samo on vidi plamen. Na taj način, On ima sve za Sebe, jer kad nam dopusti da to uvidimo, ljubav prema sebi uskoro se pojavljuje poput zlog vjetra koji sve gasi”. Ovu misao Terezija je ovako sažela: “Naša ljubav prema Isusu doista je velika kad ne osjetimo njezinu slast. Ona tada postaje mučeništvo”. “Kad, naprotiv, počnemo tražiti sebe, istinska ljubav umire”. “Nažalost, mnogi služe Isusu kad ih On tješi, ali malo Mu je spremno praviti društvo kad se On uspava“. Otišla je toliko daleko u svojoj želji da ljubi Boga samoga tako da bi joj bilo drago da Bog ostane nesvjestan njezinih dobrih postupaka: “Toliko Ga ljubim da bih Mu željela pružiti zadovoljstvo, a da On ne zna da sam to ja. Kad zna da mu pružam zadovoljstvo i vidi ga, kao da je dužan uzvratiti za to ljubav. Ne bih mu željela zadavati toliko problema”. Znala je, naravno, da je takvo što nemoguće, ali ovo je bio njezin način izražavanja svoje ljubavi koja nije tražila nikakve interese. Dragi svi, želimo Vam u novoj 2024. godini veliku ljubav prema Isusu kakvu je imala sv. Mala Terezija. Sretna Nova godina!