PUSTINJSKI OCI NAŠI UČITELJI (2)
Pustinjski su oci često spominjali kako nam se u duhovnom životu ponajprije boriti sa mislima koje su često opake i ne čine dobro našoj duši, već je razaraju, uznemiruju.
Oni su govorili o antiretičkoj metodi. Prema Evagriju Pontskom ova se metoda sastoji u tome: Moramo biti pažljivi pri razlikovanju demona i utvrditi popratne pojave njihova dolaska… tako da, kada te različite opake misli počnu djelovati na njima svojstven način, mi im se mognemo oduprijeti učinkovitim riječima, što znači takvim riječima koje točno opisuju zlu misao koja je na djelu.
Moramo to učiniti prije negoli nas izbace iz našeg «duševnog takta». Samo ćemo tako, uz Božju milost, napredovati. Otjerat ćemo ih, a one će se ljutiti i istodobno čuditi kakvom smo ih pronicljivošću «pročitali». (Prakt 43)
U pismu upućenom jednom monahu Evagrije se poziva na Davida kako bi opravdao svoju antiretičku metodu: Mora biti neustrašiv kad se nađe licem u lice s neprijateljem, kao što pokazuje blaženi David, tako što citira riječi demona i proturječi im. Kad demoni kažu: «Kad će umrijeti i njegovo ime uminuti?» on odgovara: «Neću umrijeti nego živjeti i navješćivati ću djela Gospodnja!» Promotri glasove koji se međusobno proturječe i ljubi pobjedu, ugledaj se u Davida i pazi na sebe! (Pismo 11)
I kod antiretičke metode, u prvom redu, moramo razmotriti naše misli i osjećaje i prozreti ih. Moramo osjećati jesu li one za nas dobre ili nas priječe na našem putu samoostvarenja i molitve. Kad spoznamo da nam stoje na putu, trebamo ih sasuti riječima puni srdžbe… Srdžba tjera osjećaje koji nas koče i blokiraju i oslobađa nas za misli koje sami želimo misliti. Time nas osposobljavaju za molitvu. (Usp. Prakt 42)
U prvom redu moram istražiti svoje misli. Što mislim kad se ničim ne bavim, kad ustajem, idem u šetnju? Kako komentiram svoj posao? Koje mi se tipične rečenice vrzmaju po glavi? Koji su moji prigovori, koji je moj životni scenarij? Protiv negativnih rečenica iz tog scenarija, poput «nitko me ne voli», «nitko se ne brine za mene», trebam se hrabriti rečenicama iz Biblije kao što to čini David: «Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam. (Ps 23) To ni u kom slučaju ne treba biti pobožni antidepresiv za moje depresivno raspoloženje, nego trebam razlikovati začarani krug negativnih emocija suprotstavljajući im se Božjim obećanjem.Ako je Gospodin, uistinu, moj pastir, kako bih onda trebao gledati na svoj život i kako bih se trebao tada osjećati?
Međitim nije smisao da silom otjeram negativne osjećaje, kao da mogu na umjetan način manipulirati sobom. Trebam se boriti protiv negativnih riječi i osjećaja Svetim pismom kako bi se oslobodio navezanosti. U depresivnosti odjednom mogu otkriti druge strane svoje duše. U nama su uvijek dva pola: strah i povjerenje, tuga i radost, mržnja i ljubav. Kroz Sveto pismo dolazimo u doticaj s pozitivnim polom u sebi. Mi dakle ne moramo prizivati u sebi umjetno stvorene pozitivne osjećaje, nego dolazimo u doticaj s osjećajima koji su već u nama, ali koje smo zbog naše navezanosti na negativno potpuno zatomili. Nije važno samo povremeno koristiti Bibliju protiv negativnih misli nego i meditirati. Ruminatio se zove metoda meditacije u monaštvu, stalno ponavljanje jedne te iste riječi dok ona ne prožme i ne preobrazi ne samo duh već i tijelo.
Preko riječi Bog može djelovati u meni i povezati me s pozitivnim snagama koje mi je dao. Ova metoda ne smije postati lijek za sve. Često je važnije temeljno preispitati misli i osjećaje, nego ih tjerati Biblijom.