CRTE TEREZIJINA KARAKTERA
Tijekom našeg proučavanja ukazali smo na prirodne kvalitete naše Svetice i također smo se opširno pozabavili njezinim krepostima. Da bismo bili cjeloviti, iznijet ćemo određene crte Terezijina karaktera na koje do sada nismo dovoljno ukazali.
Terezijina zrelost
Zrelost uma rijetka je kvaliteta. Pretpostavlja dobro rasuđivanje i razmišljanje. Iskustvo se obično stječe s godinama i plod je pažljivog promatranja.
Sveta Terezija od Djeteta Isusa imala je zrelost i iskustvo koje je nadilazilo njezinu dob. Bez sumnje je imala iznimne prirodne darove, ali tako veliku zrelost kakvu su u njoj pronašli može se u potpunosti objasniti samo djelovanjem milosti. Sama je potvrdila da ju je tijekom Božićne noći 1886. Isus izvukao iz njenih povoja i nesavršenosti djetinjstva i tako je preobrazio da se nije mogla prepoznati.
Svjesna vlastite zrelosti, Terezija je o tome govorila drugima. Jednog dana odgovorila je na tjeskobu svojih sestara u vezi s njezinim zdravljem: “Bog je Otac; dopustite Mu da se ponaša kako hoće. Dobro zna što treba njegovoj vrlo maloj bebi”. “Jesi li onda beba?” pitala ju je sestra Marija od Presvetog Srca. “Da”, odgovorila je Terezija, sa svom ozbiljnošću, “ali beba koja mnogo zna, beba koja je starac”. A majci Mariji Gonzagi je napisala o vodstvu novakinja za koje je bila zadužena: “Moja Vas mladost i moj nedostatak iskustva nisu uplašili. Možda ste se prisjetili da je Gospodinu drago da daje mudrost malenima”. I nastavila je navodeći primjer Davida koji je u mladosti pjevao: “Razuman sam više od staraca, jer sam tvoje čuvao naredbe”.
Zapravo, njezina majka Priorica je prepoznala da je božanski Učitelj na poseban način prosvijetlio Terezijinu dušu i pružio joj iskustvo koje se obično stječe kroz puno godina. Način na koji je mlada redovnica vodila novicijat dokazuje u kojoj je mjeri prosuda Priorice bila ispravna u tome.
Baveći se tim neiskusnim dušama, Terezija je dala dokaz velikog razumijevanja i fleksibilnosti. Nije se novakinja u jednom danu prilagodila karmelskim odredbama i strogostima, niti je odmah naučila kako imati koristi od unutarnje molitve i prevladati njene poteškoće. Zahvaljujući svom psihološkom uvidu i prosvjetljenjima koje je dobila s neba, Terezija je brzo otkrila što se krije u svakoj duši. Bila je popustljiva u prisutnosti slabosti, ali ipak je željela da njezine novakinje postanu snažne i velikodušne. Budući da su ušle u redovništvo da bi se podarile Bogu, magistra je željela da svoj dar učine što je moguće savršenijim.
Terezijina čvrstoća
Budući da je imala prirodnu ljubaznost i uvijek dobrodošao osmijeh, bila bi velika pogreška predstaviti Tereziju naivnom i nekritičnom. Kad je bilo potrebno, znala je govoriti otvoreno i energično. Novakinji kojoj je teško bilo prepoznati svoje pogreške i koja se posvađala sa Terezijom, ona joj kasnije rekla: “Puno sam se borila; vrlo sam umorna, ali ne bojim se bitke. Toliko sam mirna kao i za vrijeme unutarnje molitve. Božja je volja da se borim do kraja. Kad vodimo duše, trebamo biti iskreni i govoriti ono što mislimo. To je ono što uvijek radim. Kada ih ne bih voljela ne bi mi to bilo važno. Ne tražim popularnost. Neka me ne dolaze vidjeti ako ne žele znati cijelu istinu”. (‘Gospodin mi je,” također je napisala, “dao milost da se ne bojim borbe, moram izvršiti svoju dužnost pod svaku cijenu”. Više puta čula ovo: “Ako želiš nešto dobiti od mene, moraš mi se obratiti s blagošću. Od mene nećeš dobiti ništa na silu”. Ali znam da nitko nije dobar sudac u svoju korist i da dijete koje je kirurg podvrgnuo bolnoj operaciji, neće propustiti zaplakati u nebo i reći da je lijek gori od zla. Ali nakon nekoliko dana nađe se izliječenim i vrlo je sretno što je sposobno igrati se i trčati. Tako je i s dušama. Ubrzo prepoznaju da je malo gorčine poželjnije od šećera i ne boje se to priznati.