TEREZIJINO ŠTOVANJE B. D. MARIJE
I danas na kad Crkva slavi Majčin dan, kad se sjećamo u molitvama naših majki, baka, živih i pokojnih, razmišljat ćemo o Terezijinom štovanju najveće Majke, B. D. Marije.
Njezina ljubav prema Mariji bila je toliko djetinja da nikad ništa nije poduzela, a da prethodno nije pribjegla njoj. U tome je bila poput djeteta koje traži savjet od svoje majke i ne želi joj pustiti ruku. Terezija joj je povjeravala najbeznačajnije kao i najvažnije stvari.
Zazvala je Mariju za vodstvo svoje duše. Na primjer, zamolila je Mariju da je pripremi kako bi pravilno dočekala Isusa u svetoj Pričesti. Budući da je Marija rodila Isusa u hramu svoga tijela, nitko nije mogao bolje “ukloniti iz duše ostatke nesavršenosti koji su je opterećivali”. Međutim, posebno tijekom njezine bolesti očitovalo se Terezijino pribjegavanje Mariji. Znala je koliko je Marija sama pretrpjela, stoga je Kristovu Majku učinila svojom povjerenicom, potporom i zamolila je da je nauči kako da više iskoristi svoje patnje. Iskreno je priznala jednoj od svojih novakinja: “Volim skrivati svoje boli od dobrog Gospodina, jer Mu želim ostaviti dojam da sam uvijek sretna; ali ništa ne skrivam od Blažene Djevice; njoj kažem sve”.
Znajući da je prizor njezine tjelesne slabosti nanio žalost njezinim vlastitim sestrama, rekla je: “Zamolila sam Blaženu Majku da zaustavi pospanost i potištenost koji su me mučili posljednjih dana. Osjetila sam da vam nanosim bol; danas me uslišila“.
Drugom je prilikom zamolila Mariju da uzme njezinu glavu u svoje ruke kako bi joj omogućila da je podigne; drugi put Terezija ju je zamolila da zaustavi kašalj i tako pruži priliku svojoj sestri Genovevi da spava.
Budući da su se njene sestre plašile da bi Terezija mogla umrijeti tijekom noći, pa bi tako mogle propustiti asistirati pri njezinoj lijepoj smrti, Terezija je rekla Mariji “da bi voljela umrijeti po danu i imati lijepu smrt, a time i pružiti radost svojim sestrama”.
To je, ujedno, primjer kako bi mogla učiniti iznimku u svojoj žrtvi ravnodušnosti prema svim stvarima, radi ljubavi prema bližnjima.
Jednog dana, kad je patila više nego obično, rekla je majci Agnezi: “Imam… veliku želju za odlaskom (to je bilo 6. lipnja 1897.), a ipak to povjeravam Blaženoj Djevici. Ona će učiniti s mojom željom ono što ona smatra prikladnim”. Kad su je pitali ‘usred njezinih duhovnih iskušenja, je li i Marija od nje skrivena, odgovorila je: “Ne, Blažena Djevica nikada neće biti skrivena od mene, jer je previše volim”. Kad više nije vidjela dobrog Boga, naložila je Blaženoj Djevici da Mu prenese njezine želje. Posebno ju je zamolila da Mu kaže da se ne bi trebao bojati slati joj iskušenja: “Sve što mi je dao, Isus će opet uzeti natrag. O, recite Mu da ne bude stidljiv sa mnom. Neka Se sakrije ako On to želi; Voljna sam pričekati do dana koji nema zalazećeg sunca i kada će moja tamna vjera nestati pred Njegovim pogledom”.
Jedne noći, imajući osjećaj da demon luta u njezinoj blizini, zamolila je da joj se poškropi krevet blagoslovljenom vodom, a onda je rekla: “Razmislite, nisam sposobna moliti! Samo mogu promatrati Blaženu Djevicu i reći: “Isuse”.
Isto tako, kada je željela pomoći onima oko sebe, Terezija se utekla Mariji. Poznate su nam istine da nam je Marija dala Isusa i surađivala je u djelu našega spasenja; poznato nam je da je ona posrednica svih milosti i da oblikuje Isusa u nama.
I Terezija je također bila nadahnuta tim principima. Terezija je bila postavljena za pomoćnu učiteljicu novakinja te ih je poticala na nježnu, dječju odanu pobožnost prema Isusovoj Majci. Smjestila je kip “Djevice osmijeha” u mali oratorij koji se nalazio pokraj njezine ćelije i često je novakinje tamo vodila da im daje savjete. Ako je jedna ili druga imala poteškoća, Terezija ju je u prisutnosti Marije zamolila da objasni svoju poteškoću ili da joj prinese svoju žrtvu.
Preporučila je svojoj braći misionarima da svoj apostolat povjere Gospi. Napokon, kad joj je naređeno da prepriča uspomene iz djetinjstva, kleknula je pred kip Djevice moleći da joj se onemogući da napiše i jedan redak koji Gospi neće biti ugodan.
Sve ovo pokazuje da je Terezija vodila uistinu “marijanski život”, u punom smislu ovog termina. Živjela je u Marijinu društvu i djelovala samo u jedinstvu s njom: “Tijekom ovog tužnog progonstva, o moja voljena Majko, želim živjeti s Tobom, a zatim Te jednog dana slijediti do neba”.