MARIJA I TEREZIJA
Marija zauzimala važno mjesto u životu i duhovnosti Terezije, iako je njezina pobožnost bila usredotočena na Isusa.
Ostaje istina da je Blažena Majka zauzimala važno mjesto u Terezijinoj pobožnosti tako da se teško može pretjerati. Štoviše, bilo bi teško zamisliti život duhovnog djetinjstva u kojem Marija ne bi imala udjela. J.H. Nicolas je dobro rekao da “put duhovnog djetinjstva za svoj puni razvoj zahtijeva intenzivnu pobožnost Blaženoj Djevici; jer dijete osjeća potrebu majke…“
Svi sveci su častili i ljubili Gospu. Drugačije ne može niti biti. Stupivši na put svetosti koji je put svjetlosti i istine, nisu mogli ne prepoznati ulogu Kristove Majke u djelu spasenja i posvećenja duša i odnos koji Božja Majka ima prema nama. Ali svaki svetac ima odnos s Marijom koji je u skladu s njegovim vlastitim temperamentom, mentalitetom ili osobitom privlačnošću. Stoga je njihova pobožnost prema njoj obilježena karakterom i bojom koja je svojstvena svakom pojedinom od njih.
Terezija je prije svega vidjela u Mariji, Majku, Majku Isusovu i našu majku. Ne zanemarujući druge aspekte Marijina života, ona se također na poseban način divila Marijinoj jednostavnosti, njezinom duhu vjere, njezinoj šutnji i sabranosti u Bogu, jer to je bilo u skladu s njezinom osobnom privlačnošću i putem duhovnog djetinjstva za kojeg je dobila misiju da ga poučava. Njezina sklonost je bila u tom smjeru jer su Marijine kreposti bile one koje su cvjetale u njezinu vlastitom obiteljskom okružju.
Budući da je većina činjenica koje ilustriraju Terezijinu pobožnost Mariji unutar njezine vlastite obitelji dobro poznata, ograničit ćemo se samo na one istaknutije.
Kad joj je bilo otprilike tri i pol godine, svake je večeri, prije nego što je išla na spavanje, pitala je li dobri Gospodin zadovoljan s njom. Kad je odgovor bio potvrdan, tada je pitala, a je li i Blažena Djevica također bila zadovoljna.
U dobi od pet i pol godina prvi put se ispovijedala. Ispovjednik joj je govorio o Isusovoj Majci. U svojoj autobiografiji podsjeća da je, premda je Blažena Djevica već zauzimala istaknuto mjesto u njezinu srcu, tada obećala, zbog tog poticaja, povećati nježnu ljubav prema Mariji. U dobi od sedam godina u jednoj je od svojih knjiga napisala: “Blažena Djevica je moja majka i mala djeca redovito nalikuju svojoj mami”.
U popodnevnim satima dana svoje Prve Pričesti učinila je Čin Posvete Blaženoj Djevici, uloživši sve svoje srce u taj čin i moleći Svetu Djevicu, Majku Božju, da je čuva. Prisjetivši se toga kasnije, dodala je “da joj se činilo da je Marija s ljubavlju gledala svoj mali cvijet i smješkala joj se”.
No, najupečatljiviji događaj njezine mladosti je osmijeh koji joj je udijelila Bezgrješna Djevica dok je ležala na svom bolesničkom krevetu (13. svibnja 1883.). Pojedinosti tog događaja dovoljno su poznate, ali željeli bismo pokazati koliko je na Tereziju utjecala milost koju je tada dobila, jer većina autora nije posvetila dovoljnu pozornost toj činjenici. To viđenje i Gospin osmijeh utjecali su na Tereziju. To je na nju djelovalo mnogo dublje od samog tjelesnog izlječenja. Kako nam kaže, kip je postao kao da je živ i stekao je neizrecivu ljepotu. Marijino je lice disalo slatkoćom i nježnošću koju ljudske riječi ne mogu opisati. Njezin je osmijeh, kaže Terezija, prodro do same dubine njezine duše. S naše strane nije pretjerano tvrditi da je taj čudesni osmijeh Majke Božje utisnuo u Terezijinu dušu ona uzvišena raspoloženja koja su se trebala neprestano razvijati tijekom njezina života i učiniti je, što ona s radošću naziva “minijaturom Blažene Djevice”.
Budući da joj je u dobi od petnaest godina odbijeno dopuštenje njezinog biskupa da uđe u Karmel, otišla je u Rim moliti Svetog Oca. Na početku puta u Sveti grad zaustavila se u posjetu Gospi od pobjede u Parizu. O tome je kasnije napisala: “Smatram da je nemoguće opisati što sam osjećala u tom svetištu. Milost koju mi je Gospa tamo udijelila nalikovala je onoj koju sam primila na svojoj Prvoj Pričesti. Blažena Djevica učinila je da osjetim da je to doista bila ona sama koja mi se nasmiješila i izliječila. Oh! kako je velika bila gorljivost kojom sam je molila da mi uvijek bude zaštitnica i da mi pomogne da ostvarim svoj san, skrivajući me u sjeni svog djevičanskog plašta!”.
Terezija je također je posjetila svetište Loreto i sa silnim je osjećajima ušla u “Svetu kuću” u kojoj je Marija rodila Isusa blizu svog srca i u kojoj je dugo godina boravila s ovim Božjim Sinom koji je ujedno bio i njezin sin. Bila je zabrinuta da li će uspjeti primiti Ga u svetoj Pričesti u Marijinoj kući. I, unatoč suprotnom običaju, dano joj je to dopuštenje.