DA LI JE TEREZIJA POSTIGLA PREOBRAŽAJNO SJEDINJENJE?
Bazirajući se na Terezijinom vlastitom svjedočenju, prisjetili smo se mističnih milosti koje je ona primila od Boga. Osim toga, nije nam ostavila niti jednu izravnu izjavu da je također dobila milost “preobražajnog sjedinjenja” koja je vrh mističnog stanja. Stoga se pitamo da li joj je bila udijeljena ova milost?
Prije nego što odgovorimo na to pitanje, prisjetimo se što karmelski naučitelji duhovnog života, sveti Ivan od Križa i sveta Terezija od Isusa podrazumijevaju pod tim sjedinjenjem.
U svom opisu stanja onih koji su dostigli tu uzvišenu razinu duhovnog života, sveti Ivan nam govori da su strasti koje su prije uznemiravale dušu tada svladane. Vjera baca veliko svjetlo, a pročišćena ljubav duboko prodire i konzumira dušu. Čovjek je preplavljen mirom i, koliko god bili jaki bolovi i križevi, duša ostaje spokojna. Tada Duh Sveti vrhovno vlada i upravlja tim prebivalištem mira. On usmjerava sve čovjekove aktivnosti tako da su čovjekova djelovanja više božanska nego ljudska. Duh Božji također ulijeva u dušu uzvišena svjetla i otkriva joj božanske tajne. Napokon, dostigavši vrhunac Njegove ljubavi, Bog privlači dušu k Sebi i sjedinjuje je sa Sobom. Toliko je potpuna transformacija duše u Bogu, da iako On i duša ostaju ono što jesu, čini se da su oboje Bog.
Sveta Terezija Avilska također se opširno bavi učincima tog neizrecivog sjedinjenja: “Duša, ili bolje rečeno duh duše, postalo je jedno biće s Bogom, jer se On tako blisko sjedinjuje sa Svojim stvorenjima da se, nakon primjera onih koji su na zemlji zauvijek sjedinjeni, On više ne želi biti odvojen od nje. Duša je u tom stanju u toliko velikom samozaboravu da izgleda da više nema nikakvo postojanje. Čini se da jest i da neće ništa više, u bilo čemu. Nije više na ništa navezana. Više ne pita sebe da li treba postojati nebo za nju, život ili sreća. Više ne želi umrijeti. Ne čezne za slavom svetaca. Cijeli njezin život provodi u sjećanju na našega Gospodina i u nježnoj ljubavi prema Njemu. Ponekad su njezini osjećaji toliko snažni da je tjeraju da izgovara riječi pune vatrene ljubavi. Ne brine ni za što osim za slavu Božju. Kada bi dobila uvjerenje da može odmah uživati u Bogu, ona bi radije nastavila živjeti još mnogo godina trpeći najstrašnije muke, jer Mu želi dati onu malu količinu slave i na neki način pomoći božanskom Raspetom kojega motri kako prima brojne uvrede. Ima gorljivu želju za patnjom. Shvaća da je život božanskog Učitelja bio jedna neprekidna patnja; stoga u ovoj fazi želi sličiti Njemu ili barem želi imati želju da Mu sliči u tom pogledu”.
Toliko je savršena takva sukladnost duše s božanskom voljom da ona smatra ono što Bog šalje dobrim, bilo da je to patnja ili nešto drugo. Ponekad misao o slavi Božjoj postaje manje živa i ponovno se javlja želja da ode Bogu i da uživa Njega; ali duša se ubrzo oporavi od ovog prolaznog osjećaja. Shvativši da je Bog uvijek s njom, ona popravlja svoju raspoloživost savršenim predanjem Njemu.
Na kraju, sveta Obnoviteljica Terezija Avilska kaže da, u ovom stanju, duša više ne trpi ili trpi rijetko unutarnje nevolje i suhoće. Uživa u dubokom miru i gotovo je uvijek u stanju tišine. Ovo stanje obično prate vanjski fenomeni božanske ljubavi kao što su rana ljubavi, osjećaji prisnog kontakta s Bogom i slično.
Sada smo u mogućnosti odgovoriti na pitanje s kojim smo započeli. Naše je mišljenje da je Terezija postigla preobrazavajuće sjedinjenje. Sve upućuje na ovu činjenicu: pretrpjela je pasivno čišćenje; bila je obdarena posebnim milostima unutarnje molitve koja priprema takvo sjedinjenje i uživala je u plodovima takvog sjedinjenja. Njezine su sestre svjedočile da su se njezine kreposti razvijale na jedinstven način. Posebno njezina ljubav je gorjela jedinstvenim intenzitetom. Sama Terezija je priznala da nije u stanju dokučiti njezinu dubinu. Iz toga su nastali oni blistavi izrazi koji su joj u određenim prigodama padali s usana. “Ne vidim dobro što ću više posjedovati na nebu nego što posjedujem ovdje na zemlji”, rekla je sestri; “naravno na nebu ću vidjeti dobrog Gospodina, ali kada ću trebati biti s Njim, ja to već imam ovdje u potpunosti”. A majci Agnezi: “Koliko je Bog mudar da Se zakloni od mojih očiju i da Se pokaže, ali rijetko meni i, kao, kroz Njegove rešetke, jer osjećam da nisam mogla podnijeti tu slast”.