TEREZIJINO PRIKAZANJE BOGU

Terezijin duh siromaštva je otišao toliko daleko da nije ni imala za cilj stjecanje osobnih zasluga za obogaćivanje vlastite duše.

Terezija je, naravno, znala da je svako pravilno izvedeno djelo zaslužno u Božjim očima, ali te zasluge nije željela rezervirati za sebe. Željela je ostati siromašna i svoju milost i svoju sreću dugovala je samo Kristovim zaslugama i Božjem milosrđu. Prikazala je Bogu, za spas drugih duša, svaku nagradu za kreposti koje je prakticirala.

“Kad razmislim”, napisala je, “o riječima dobrog Gospodina „Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!” (Otk. 22, 6-12), kažem sebi, da će Mu biti jako neugodno jer nemam djela. Tada mi neće moći pružiti prema mojim djelima. Pa! Imam povjerenja da će mi pružiti prema Svojim djelima!” I u svome prikazanju Milosrdnoj ljubavi, ona uzvikuje: “Nakon ovog zemaljskog progonstva nadam se da ću uživati u Tebi u Domovini, ali ne želim stjecati zasluge za Nebo. Želim raditi isključivo iz ljubavi, nemajući drugu svrhu osim utješiti Tvoje Presveto Srce i spasiti duše koje će Te vječno ljubiti. U večer ovog života pojavit ću se pred Tobom praznih ruku jer, Gospodine, ne tražim od Tebe da brojiš moja djela. Želim biti odjevena u tvoju Pravdu i primiti od Tvoje vlastite ljubavi vječno posjedovanje Tebe”.

To zvuči kao odjek riječi svetog Pavla: “Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista” (Fil 3,8-9).

Drugom je prilikom, govoreći o upotrebi koju je činila sa svojim duhovnim bogatstvom, rekla: “(Uvijek ću biti siromašna. Ne znam kako uštedjeti. Sve što zaradim odmah se potroši kao cijena za duše i za Svetu Crkvu, a također i za obasipanje ružama svih, i pravednika i grešnika. Još nisam pronašla trenutak kad bih si mogla reći: ‘Sad ću raditi za sebe….’ Ne gomilaj bilo što. Poklonite svoja duhovna dobra čim ih zaradite.” Smatrala je duhovna dobra nečim što treba uložiti da bi služilo Božjim interesima na najbolji mogući način.

Isti duh duhovnog siromaštva doveo ju je do toga da se trudi i potiče druge da rade za Boga, ne brinući se o primanju nagrada za svoj trud; biti zadovoljan i nikad ne znati njihov napredak; da prihvate nevolje i neprihvaćanje unatoč njihovim djelima i molitvama. “Prinesite dobrom Gospodinu”, rekla je, “žrtvu, a da nikada ne sakupite njezin plod; to jest, osjećaj odbijanja patnje i poniženja. Prikažite Njemu žrtvu da vidi sve cvijeće svojih želja i dobro će pasti na tlo bez da je išta proizvelo. Za tren oka, u trenutku vaše smrti, on će znati kako donijeti bogat, zreo plod na drvetu vašeg života”.

Kada su joj rekli da će nju samu uvijek smatrati nesavršenom, Terezija je odgovorila: “Činjenica da ljudi prepoznaju tvoju nesavršenost, je u redu jer to je onako kako treba biti; to je tvoja dobit. To što ljudi smatraju da želiš u kreposti ne znači da ti otimaju bilo što niti te to čini siromašnijim. Oni (vaši kritičari) su gubitnici; oni gube unutarnju radost, jer nema ništa slađe od dobrog mišljenja o bližnjemu. Što se mene tiče, veliku radost ne doživljavam samo kad drugi prepoznaju moju nesavršenost, nego prije svega, kad shvatim ja sama da sam nesavršena”. A svojoj rođakinji je napisala: “Ne smiješ željeti vidjeti plod svojih napora. Isus uživa zadržati samo za Sebe one stvari koje Ga tješe”.

Pouzdanje u Boga u svako vrijeme

Ponekad smo skloni misliti da bi, ako bismo bili svjesni svog napretka, to potaknulo naše napore i potaknulo našu velikodušnost. U ovom mišljenju postoji određena količina istine. Bolje je, međutim, da ne prepoznamo svoj napredak: “Ne trebaš znati što dobri Bog čini u tebi”, rekla je Terezija: “premala si”. A svojoj sestri Celini je napisala: “Isus uči svoju Tereziju da izvlači dobit iz svega, i iz dobra, i iz zla koje ona pronalazi u sebi. Uči je kako špekulirati u banci Njegove ljubavi ili, točnije, Sam obavlja taj posao, ne govoreći joj kako to uraditi, jer je to Njegova stvar, a ne Terezijina. Njezina je jedina briga prepustiti sve u Njegove ruke, a da ništa ne drži u rezervi, čak i ne tražeći zadovoljstvo znajući kakav profit donosi njezina banka. „Jer Bog djeluje djelotvornije u duši koja je neuka za takve stvari i drži svoje misli usredotočene samo na Njega. Čak i ako bi Bog trebao povući iz duše posebne milosti koje joj je prethodno dao, neka se sjeti da su to bili samo zajmovi i suzdržava se od prigovaranja kad ih Bog opet uzme natrag. “Isus može uzeti sve što mi je dao”, pjevala je i, obraćajući se Blaženoj Djevici u svojoj pjesmi, dodala je: “Reci Mu da nikada ne oklijeva tako postupati sa mnom”.

Naš duh siromaštva i nevezanosti mora biti takav da naše duše ostanu pouzdane i mirne, čak i ako nam Bog oduzme sve posebne milosti ili se čini da se u potpunosti povukao iz nas i ostavio nas bespomoćnima. Budući da smo, tada, bez ikakve podrške, osim samo naše vjere u Boga, u stanju smo se apsolutno pouzdati u Njega: “Naše jedino dobro sastoji se u tome da ljubimo Boga svim srcem i da smo siromašni duhom jer “nema radosti poput one kada smo uistinu siromašni duhom”.