TRPLJENJE ZBOG MEĐULJUDSKIH ODNOSA
Priorica zajednice u kojoj je živjela sv. Mala Terezija, odnosno časna Majka Marija Gonzaga imala je istinske kvalitete, ali imala je i ozbiljnih nedostataka. Bila je diktatorka, vrlo impresivna, po prirodi nepovjerljiva i sklona melankoliji. Često joj je nedostajala ravnoteža i dosljednost. Sve takvo njezino upravljanje zajednicom bilo je bolno za one koji su joj se trebali podlagati.
Odnosi Terezije s njenom Prioricom, tijekom njezina novicijata, bili su vrlo bolni. Kao što je i sama priznala, “dobri Gospodin joj (Priorici) je dopustio da bude vrlo stroga prema meni, a da toga nije bila svjesna…. Morala sam poljubiti zemlju kada bi je susrela…. Tako je bilo i u rijetkim prilikama kada mi je davala smjernice. Najviše me ražalostila činjenica da nisam znala kako ispraviti moje greške, na primjer, svoju sporost, moje male pobožnosti za vrijeme časoslova”. Osim toga, Terezija se osjećala nesposobna otvoriti dušu svojoj majci Priorici.
Ova strogost njezine Priorice bila je posebno vidljiva tijekom prve dvije godine. Trebali bismo griješiti protiv povijesne istine ako bismo tvrdili da je majka Gonzaga uvijek djelovala s dobrom namjerom. Ali učinili bismo joj i nepravdu ako joj ne bismo priznali dobrobit od isprika.
Priorica je od samog početka prepoznala velike kvalitete ove mlade postulantice. “Nikad ne bih pomislila da je moguće”, rekla je, “da dijete od petnaest godina može posjedovati takvu zrelost prosuđivanja. Ne postoji nijedna riječ koju bih osjećala da sam joj dužna reći. Sve je savršeno”. Dan poslije Terezijinih zavjeta, ona je napisala: “Ovaj anđeo ima sedamnaest i pol godina, ali ima rasuđivanje osobe od trideset godina, besprijekorno savršenstvo napredne novakinje i vladanje sobom stare redovnice“.
Već smo spomenuli da je imala Tereziju kao pomoćnicu u radu s novakinjama. Čak je procijenila da je sposobna biti Prioricom, unatoč mladosti. Ali upravo zato što je kod svoje novakinje prepoznala te osobine i iznimne vrline, poželjela ju je podvrgnuti strogoj disciplini. „Ovo nije vrsta duše”, govorila je, „prema kojoj se treba ponašati kao prema djetetu i bojati se ponižavati je na svakom koraku.” Međutim, Priorica je mogla pokazati veću diskreciju i u te svrhe upotrijebiti prikladnija sredstva discipline. Ako ozbiljna formacija zahtijeva da novakinja ne smije previdjeti nikakvu krivnju, to ne oslobađa učiteljicu novakinja od dužnosti da im bude majka. Kasnije će Terezija dati konkretan primjer pravilnog postupanja s novakinjama.
Kasnije, posebno od 1893. godine, došlo je do poboljšanja odnosa Terezije s Prioricom. I sama je priznala da joj je njezina majka Priorica davala znakove svoje ljubavi i povjerenja. I to je bilo toliko točno da su članovi redovničke zajednice općenito vjerovali da ju je Priorica razmazila. Majka Agneza je potvrdila tu činjenicu. Međutim, čak i tada nebo nije uvijek bilo bez oblaka.
Nakon što je Majka Marija Gonzaga povjerila Tereziji vodstvo novakinja, dok je ona ostala naslovna magistra novakinja, bilo je novih prilika za sukobe. Majka Marija Gonzaga je bila ljubomorna po temperamentu, a kad je pomislila da se zamjenici magistre pokazuje previše naklonosti ili da ona prelazi svoje ovlasti, popustila svom lošem temperamentu i ponizila bi svoju pomoćnicu. Terezija je to uvijek prihvaćala bez prigovora. Ali to je nije spriječilo da svoja zapažanja priopći Priorici – i to je činila s odlučnošću i s poštovanjem – kad je, u određenim prilikama, smatrala da Priorica nadilazi svoja prava.
Priorica je kasnije priznala da se prema Tereziji tijekom prvih godina odnosila vrlo strogo, ali da je Svetica u njezinoj disciplini nalazila prilike za radosnu žrtvu.
S druge strane, majka Agneza je izjavila da je Terezija prihvatila ta poniženja ne samo s velikodušnošću, već čak i s radošću. Jednog dana, njezina je “mala majka” rekla Tereziji koliko je sažaljeva kad je primijetila koliko je često bila izložena poniženjima. Terezija je odgovorila: “Ne bi trebala imati toliko sažaljenja prema meni. Podignuta sam do takvih visina da sam osjetila porast snage nakon što sam pretrpjela svako poniženje”. Ove divljenja vrijedne riječi pokazuju dubinu Terezijine kreposti strpljive poslušnosti.