TEREZIJINE PATNJE PRIJE NJEZINOGA ULASKA U KARMEL
Terezija se u ranoj mladosti susrela sa patnjom. „Križ me pratio od kolijevke”, rekla je, „ali Isus me naučio da ga strastveno ljubim”. Međutim, kako ćemo pokazati, tek kasnije Ga je zapravo ljubila s istinskom strašću.
Bog joj je dao do znanja zašto joj tako rano šalje patnju. „Budući da sam uskoro trebala postati Isusova zaručnica”, napisala je 1895. godine, „bilo je neophodno da patim od djetinjstva”. Stoga su te boli, također, imale svoju svrhu da je pripreme za njezinog duhovnog bračnog druga. Te patnje su bile vježba za božansko sjedinjenje i poslužili su kao uvod u pasivno pročišćenje.
Prvo dirljivo iskušenje koje je Terezija morala podnijeti bila je smrt njezine majke (28. kolovoza 1877.). Iako je tada imala samo četiri godine, taj joj je gubitak nanio toliko duboku ranu u srcu da je patila dugi niz godina. Toliko je bila duboka njena tuga da je mislila da će od nje umrijeti. „Iz svoje nježne mladosti imala sam osjećaj“, rekla je kasnije, „da će„ mali cvijet “biti počupan i odnesen u proljeće”. Samo je božanskim zahvatom ostala na zemlji, ali su joj misli i težnje bile prikovane za nebo.
Terezija je, ipak, utjehu pronašla u svom domu i obitelji, ali bila je sretna samo u njihovom društvu. Dok je bila s njima, mogla je uživati u atmosferi koja je bila u skladu s njezinim dubokim težnjama i njezino je srce bilo mirno. No, čim je napustila obiteljski krug, osjećala se poput prognanika i njezina velika tuga našla je izraz u gorkim suzama.
Paulina je četiri godine Tereziji predstavljala majku. Ali 2. listopada 1882. godine napustila je dom kako bi ušla u Karmel. Ovo je bilo novo i najteže iskušenje za siromašno dijete. Činilo se da se cijela zgrada njezinog života raspala. Sad joj je oduzeta glavna podrška. “U jednom mi se trenutku,” napisala je, “moj život ukazao u svojoj istinskoj stvarnosti: shvatila sam da je to bila samo još jedna epizoda patnje i niz razdvajanja. Prolila sam vrlo gorke suze, jer nisam poznavala radost prinoseći žrtvu. Bila sam slaba, toliko slaba da to smatram velikom milošću što sam uspjela podnijeti iskušenje koje mi se činilo daleko iznad mojih sila… Sada jasno shvaćam da moja tuga nije trebala poprimiti te razmjere, ali moja duša je bila daleko od zrelosti i morala bih proći kroz mnoge kušnje prije nego što bih stigla do željenog cilja”. Činjenica je, međutim, da joj se i usred te rane patnje um razvio do zadivljujuće mjere.
Ubrzo se teško razboljela. Prvo je trpjela jake glavobolje, a onda joj se stanje jako pogoršalo kad se prisjetila uspomena na svoju majku. Govorila je stvari koje nije mislila reći i radila je stvari koje nije željela učiniti. Ponekad je bila izložena krizama, tijekom kojih je padala na zemlju kao zbog vrtoglavice. Ponekad je ostajala u nesvijesti i po nekoliko sati. Pa ipak, nikada nije izgubila pravilno korištenje razuma tijekom svojih svjesnih sati.
Jednog dana joj se učinilo da je kip Djevice, pred kojim se molila da se izliječi, oživio. Marija se ukazala puna zanosne ljepote; lice joj se žarilo neizrecivom nježnošću. Nasmiješila se Tereziji i oslobodila je kušnje koja je trajala od 25. ožujka do 13. svibnja 1883. Međutim, ovo izlječenje nije označilo kraj Terezijinih patnji. To je, prije postala prilika za produžena iskušenja drugog vida.
Prigodom posjeta Karmelu, Terezija je postala svjesna činjenice da su njezine sestre imale pogrešnu predodžbu o ukazanju Djevice koje joj se dogodilo. Počela je kriviti sebe za to i zamišljala je da je rekla neistinu. Obuzeo ju je osjećaj dubokog poniženja i bila je užasnuta svaki put kad bi na to pomislila. Ta je muka trajala četiri godine (od 1883. do 1887.). Ostavila ju je tijekom hodočašća u crkvu Gospe od Pobjede: “Blažena Djevica joj je dala razumjeti da joj se uistinu nasmiješila i izliječila je”.
Kasnije se počela bojati da je simulirala svoju bolest, da je “namjerno oboljela”. Takvo poimanje bilo je “izvor istinskog mučeništva” koje je prestalo tek nakon njezinog ulaska u Karmel, kad je otac Pichon “uklonio sve njezine sumnje i sve ne stalo kao rukom maknuto”.
Federacija samostana bosonogih karmelićanki