ŠTO ZNAČI BITI “BEZ ŽELJA ILI KREPOSTI”?  15.10.2023.

Danas na blagdan sv. Terezije Avilske, a ona se neće ljutiti, slijedit ćemo i dalje zanimljive misli sv. Male Terezije, njezine duhovne kćerke, a obje naučiteljice Crkve. U jednom pismu, koje se često citira, kao ono koje najsavršenije izražava terezijanski nauk, postoji rečenica koja nije u potpunosti kopirana u odlomcima pisama koja su ranije bila objavljena, jer se bojalo da bi mogla biti pogrešno protumačena. Terezija je napisala da “što smo slabiji i što smo više bez želja i kreposti, to smo više otvoreniji – lakše prihvaćamo djelovanje Božje ljubavi u nama”. Što se podrazumijeva pod pojmom „bez kreposti“? Jasno je da kršćanska duša, apsolutno govoreći, ne može postojati bez kreposti. Kreposti primamo u krštenju, zajedno s milošću. Međutim, za dušu se može reći da je bez kreposti ako ih nije vježbala niti razvijala; u tom ih slučaju posjeduje samo u klici, donekle onako kako ih je i primila. Sada, ako takva duša, prepoznajući svoje siromaštvo i želeći se poboljšati, pribjegne Bogu s pouzdanjem jednakim njezinu siromaštvu, ona se postavlja u raspoloženja koja su najpogodnija za djelovanje milosrdne Ljubavi. Opet, duša bi se mogla smatrati bez kreposti ako, unatoč činjenici da ih nastoji prakticirati i provesti u praksu s dobrom voljom, ipak prosudi da u njima nije napredovala kao što je trebala i ne može prepoznati njihovu prisutnost u sebi. Ako takva duša, prihvaćajući svoje siromaštvo, stavi svoje povjerenje u Boga, brzo će iskusiti Božje djelovanje u sebi. Obje ove interpretacije su u skladu s kontekstom. Ipak vjerujemo da je prvo očiglednije i da najbolje odgovara misli Svetice. Što je duša više manjkava u vršenju kreposti, to više Božje milosrđe sjaji u ispunjavanju svih njezinih potreba. Što se tiče izraza “bez želja”, očito je da se to ne smije shvatiti doslovno, jer Terezija priznaje vlastitu želju da bude žrtva ljubavi. Te bi riječi, dakle, trebale biti shvaćene u odnosu na želju za mučeništvom ili druge slične želje. Želja za ljubavlju Boga iznad svega i izvršavanjem Njegove volje jedina je koja u potpunosti odgovara Njegovoj ljubavi i, prema tome, dovoljna je, jer obuhvaća sve ostale. Međutim, moramo pažljivo izbjegavati pogrešno tumačenje ovog dijela terezijanske duhovnosti. Odlomak koji smo objasnili ima vrijednost aksioma, ali ipak, ne bi nas trebao navesti da se oslonimo isključivo na božansko milosrđe, polažući na njega pravo zbog svoje bijede. Bog je u svojoj beskrajnoj milosti sklon pomoći našem siromaštvu, ali to nas ne oslobađa od djelovanja. Suprotno tome, ova božanska sklonost koju prepoznajemo u Njemu trebala bi nas potaknuti da odgovaramo s napretkom Njegove milosti. Bog zahtijeva našu suradnju. Pogledajmo kakav je Terezijin odnos prema milosti. Terezija je to znala bolje od ikoga. Stoga, iako je ostala siromašna, nikada nije propustila priliku pokazati svoju ljubav prema Bogu i nije zanemarila nijedan čin kreposti. Ali nikada nije računala na svoja djela kako bi osigurala svoj napredak. Željela je to zahvaliti samo božanskoj dobrohotnosti. Očekivala je sve od Boga. „Evo”, rekla je, prepustite se i položite svoje  povjerenje u Boga, dok se trudimo i nadajući se svemu od Njegove milosti, bit ćemo nagrađeni koliko i najveći sveci. “I drugdje:„ Osjećam uvijek isto drsko pouzdanje da ću postati velika svetica, jer ne računam na svoje zasluge, jer ih nemam, već se nadam u Njega koji je sama krepost i svetost. Samo On i samo On će me, zadovoljan mojim malim naporima, podići k sebi i pokrivajući me svojim beskrajnim zaslugama učiniti od mene sveticu”. Terezijina potvrda da možemo biti “nagrađeni koliko i najveći sveci” mogla bi izgledati pretjerano, kao što bi doista i bila kad bismo to shvatili u previše doslovnom smislu. Jer sve duše ne mogu očekivati da će dostići stupanj svetosti svetaca koje je Bog posebno izabrao da ispune vrlo posebnu ulogu u Crkvi. Dakle, to nije značenje koje je Terezija željela prenijeti. Svaki je svetac pozvan postići svoj osobiti stupanj slave i nagrađuje se prema svojim zaslugama. Ipak je istina da oni koji svoj duhovni život temelje na poniznosti i siromaštvu, potaknuti pouzdanjem u Boga, znatno poboljšavaju svoje osobne zasluge i postižu stupanj svetosti sličan onome velikih svetaca. Terezija se, dakle, prije svega, oslanja na djelotvornost milosti. Čak je željela ovisiti samo o milosti nužnoj za svaki trenutak. Napokon, tek u trenutku kad primimo te milosti, one djeluju u našoj duši. „Ja sam vrlo siromašna“, rekla je novakinji: „ dobri Gospodin je taj koji mi pruža iz trenutka u trenutak količinu pomoći koja mi je potrebna za prakticiranje kreposti. Puno sam puta primijetila da mi Isus ne želi dati zalihe kako bi bila opskrbljena (za buduće potrebe). U svakom me trenutku hrani uvijek novom vrstom hrane. Pronalazim je u sebi, a da ne znam kako je dospjela tamo. Jednostavno vjerujem da je sam Isus taj koji je skriven u dnu mog jadnog malog srca i djeluje u meni na takav način da u svakom trenutku prepoznam što On želi da učinim u to određeno vrijeme”.