RAZLOZI ZA PATNJU
Patnja ima važno mjesto u životu svete Terezije od Djeteta Isusa. Učinila je više nego što ju je prihvatila; strastveno ju je voljela. Ta ljubav prema patnji, poput njezinih ostalih kreposti, bio je učinak i kao prirodno produljenje njezine ljubavi prema Bogu. Da bi božanska Ljubav mogla zavladati njezinom dušom i razviti se u njoj, ona je svoju praksu odricanja dovela do krajnjih granica. U želji da odgovori na Kristovu ljubav, bezrezervno se posvetila ljubavi prema bližnjemu. Ali ljubav koja svoj izvor ima u božanskoj Peći ljubavi, tu se ne zaustavlja. Želi predati samu sebe potpunom spaljivanju. Vapi za patnjom tako da njezino ja može biti potpuno konzumirano.
To se dogodilo u Isusovom životu. To je bila i težnja Terezije. Željela je patiti i žrtvovati se kako bi mogla više ljubiti i učiniti da Ljubav bude ljubljena od drugih duša.
Znamo da patnja nije bila dio Božjeg izvornog plana za čovjeka. Štitio nas je nadnaravnim darom od patnje koja bi mogla proizaći iz naše prirode i zemaljskih uvjeta. Patnja je, dakle, posljedica grijeha. Međutim, u Božjoj mudrosti pretvorena je u sredstvo posvećenja, dokaz ljubavi, instrument za spasenje duša. To je, dakle, jedna od najdivnijih odredbi božanskog milosrđa.
Bog je u svojoj ljubavi odredio da nas spasi od vječne propasti koju smo navukli na sebe i da, prema još veličanstvenijem planu, vratimo red koji smo uništili. Bog je dobrovoljnom mukom Sina odlučio izabrati ovaj milosrdni plan. Patnja i križ time su stekli neprocjenjivo dostojanstvo. Oni trebaju imati svoju određenu ulogu u nadnaravnom poretku, u svakom naporu duše prema njezinoj sukladnosti s Kristom. Bez njih se ništa veliko ne bi postiglo. Do tada nisu nadahnjivali ništa osim straha i užasa. Odsad su trebali postati predmeti žudnje za sve duše koje ljube, jedno od najboljih sredstava za iskazivanje ljubavi prema Bogu.
Bog je Svom Sinu udijelio dar patnje. Također bi želio dati tu milost onima koje je ljubio na poseban način. „Daleko od toga da se žalimo Isusu jer nam šalje križeve”, napisala je Terezija. „Patnja je od svega što nam Bog može dati najbolji dar. Daje ga samo odabranim prijateljima”.
Međutim, iako su patnja i križ postali predmeti ljubavi, iz toga ne slijedi da više ne uzrokuju bol, da križevi prestaju biti križevi. Oni i dalje predstavljaju opterećenje za našu prirodu i mogu nas čak natjerati da vapimo od muke. Patnja koja se ne osjeća više nije patnja i teško je vidjeti kako bi, pod takvim uvjetima, još uvijek mogla ispuniti svoju posebnu kršćansku ulogu.
Terezija je naučila značenje patnje. Imala je samo petnaest godina kad je sestri Celini napisala: “Što radi ovaj dragi Prijatelj? Ne primjećuje li On našu muku i težinu koja nas tlači? Gdje je On i zašto nas ne dolazi tješiti? Ako On “moli’ za ovu patnju koju trpimo, mora da je to zato što Mu je potrebna…. To Ga žalosti jer vidi potrebu da nas ispuni patnjom. Naša Ga patnja nikad ne čini sretnim. Šalje nam je i, kao da pritom okreće glavu, ali patnja je stvar koja je nama neophodna”.
Prvo, patnja je nužna kao sredstvo da nas oslobodi od navezanosti, da nas pročisti, da nas oraspoloži za sjedinjenjem s Isusom.
Bog nas je ljubio do te mjere da je želio da se suobličimo sa slikom Njegovog Sina i da se sjedinimo s Njim. Ali budući da smo bijedni, umrljani grijehom i uronjeni u zemaljske stvari, ovaj cilj ne možemo postići bez savršenog pročišćenja svoje duše i stjecanja kreposti koje omogućuju sjedinjenje s Kristom. Sada, samo fizička ili duševna patnja prodire dovoljno do srži našeg bića da je pročisti i obogati tako da nam omogući da postanemo slični Kristu.
“Patnja”, rekla je Terezija, “je nužna da nas odvoji od zemlje i učini da gledamo više od ovog svijeta”, da se odvojimo “od svega što je stvoreno”, “od svega što nije Isus i da nas pročisti”, da učini da steknemo kreposti, a posebno ljubav. “Često sam primjećivala”, rekla je, “da nas patnja čini dobrima; čini nas popustljivima prema drugima, jer nas patnja približava dobrom Gospodinu”.
Patnja je posebno potrebna da bi se naše srce okrenulo samo Isusu, jer „moramo puno trpjeti ako želimo da nas On potpuno zaposjedne”. “Zbog patnje smo slični Njemu. Isusova supruga mora biti slična Isusu, a On je prekriven krvlju i okrunjen trnjem”.