BULA PROGLAŠENJA SV. MALE TEREZIJE SVETOM (2)

Papa Pio XI nastavlja u Buli kanonizacije nizati događaje i sve što je bilo potrebno da Mala Terezija bude proglašena svetom:

„Također, svi oni koji su bili pozvani da se izjasne mogli su, nakon što su sve zrelo odvagnuli, formulirati siguran i nedvojben sud o pitanju koje je podneseno na ispitivanje. Nakon dviju Pripremnih i Kongregacijskih skupština, uslijedila je Opća skupština, u siječnju 1923., na kojoj je u Našoj prisutnosti raspravljano o tim čudesima: u slučaju i za učinak o kojem je riječ? Kardinali Svete Rimske Crkve i oci savjetnici bili su prisutni, svaki redom, iznoseći svoje stajalište. Nakon što smo ih pažljivo saslušali, smatrali smo mogućim odgoditi Našu odluku, prema običaju, kako bismo u tako ozbiljnoj stvari dobili obilniju pomoć od Oca svjetla.
Konačno, na blagdan ukazanja Bezgrešne Djevice u Lurdu, i uoči prve godišnjice Naše krunidbe, željeli smo, na ovaj dvostruko sretan dan, očitovati Našu odluku; i u prisutnosti više Kardinala i ostalih dostojanstvenika ove kongregacije, svečano smo izjavili: “Postoji sigurnost čuda u dva predložena slučaja, naime: trenutno i savršeno ozdravljenje sestre Luise di Saint-Germain, iz kongregacije Kćeri Križa, od vrlo ozbiljnog čira na želucu, od krvarenja, i trenutno i savršeno ozdravljenje bogoslova Charlesa Anne, od hemoptitične plućne tuberkuloze u kavitarnom razdoblju.” I dali smo nalog da se Dekret objavi i uvrsti u Akte Svete kongregacije, 11.2.1923.
Ubrzo nakon toga, tj. 12 ožujka iste godine, na općoj skupštini iste Kongregacije, isti Kardinal-Ponent Kauze predložio je, u Našoj prisutnosti, sljedeće pitanje: “S obzirom na priznanje Vrlina i dva čuda, možemo li, u potpunoj sigurnosti, pristupiti svečanoj beatifikaciji Časne Službenice Božje, sestre Terezije od Djeteta Isusa?” Svi prisutni odgovorili su jednim glasom: “Moguće je bez ikakve nesigurnosti.” Za izricanje Našeg konačnog suda, međutim, odabrali smo sretan dan blagdana Svetog Patrijarha Josipa, slavnog Muža Blažene Djevice Marije i Zaštitnika sveopće Crkve, i svečano smo izjavili: “Možemo, u potpunoj sigurnosti, pristupiti beatifikaciji Časne Službenice Božje, Sestre TEREZIJE OD DJETETA ISUSA.” »
I naredili smo da se Dekret objavi i umetne u Akte Svete kongregacije za obrede, od ožujka 1923., te da se Apostolska pisma pošalju, u obliku sažetka, za proslavu ceremonija beatifikacije u vatikanskoj bazilici. Ove svečanosti beatifikacije proslavljene su u Patrijarhalnoj bazilici sv. Petra, kneza apostola, 29. travnja sljedeće godine, uz veliko mnoštvo klera i naroda te u izljevu sveopće radosti.

Zbog novih čuda blažene Terezije od Djeteta Isusa, naredili smo vašoj Svetoj Kongregaciji Obreda, 25. srpnja 1923., da nastavi s kauzom ove iste Blaženice. Nakon što je podvrgnula dva čuda na ispitivanje, propisala postupke i saslušala svjedoke, Sveta kongregacija izdala je ovaj dekret: „Sigurni smo u valjanost postupaka koje je provela apostolska vlast u biskupijama Parma i Mechelen, o čudima koja se pripisuju zagovoru BLAŽENE TEREZIJE koja je bila zamoljena u slučaju i za dotični učinak.“ Ovaj Dekret smo ratificirali i potvrdili 11. lipnja 1924. godine.

Dva čuda predložena za raspravu bila su sljedeća: prvo je ozdravljenje Gabrielle Trimusi, drugo je ozdravljenje Marije Pellemans.

Gabrielle, koja je u dobi od dvadeset i tri godine ušla u Kongregaciju „Siromašnih kćeri Presvetih Srca“, čija se matična kuća nalazi u gradu Parmi, počela je patiti od bolova u lijevom koljenu 1913. godine. Zaposlena u kućanskim poslovima, cijepala je drva na koljenima, koristeći snagu ruke. Ponavljanje ovog čina na kraju je, a da ona to nije primijetila, izazvalo leziju u zglobu, koja se pretvorila u tuberkulozu. Isprva je osjećala samo tupu bol, zatim se javilo drhtanje koljena, gubitak apetita i gubitak težine pacijentice.

Dva liječnika su posjetila časnu sestru i propisala lijekove, ali bezuspješno, toliko da je nakon tri godine poslana u Milano gdje je primala helioterapiju, kupke, mjehure, injekcije i slično, bez ikakvog rezultata. Doista, nakon četiri godine, i njezina kralježnica je patila. Sestra Gabrielle vratila se u Parmu gdje je nekoliko liječnika koji su je posjetili prepoznalo leziju tuberkulozne prirode i propisalo generičke lijekove. Liječnik opće prakse u zajednici, primijetivši da se stanje kralježnice također pogoršava, preporučio je odvođenje pacijenta u bolnicu. U međuvremenu je napravio rendgenski pregled bolesnog koljena i uočio periostitis na vrhu tibije. Primljena u bolnicu, ponovno je podvrgnuta primjeni rendgenskih zraka. Tijekom ovog boravka u bolnici u Milanu, pogođena takozvanom španjolskom gripom, osjetila je nove bolove u dorzalnom dijelu kralježnice, koji su se i dalje pojačavali.

Budući da su svi lijekovi ostali uzaludni, svećenik koji ju je posjetio savjetovao je, 14. lipnja 1940., da započne devetnicu u čast blažene Terezije od Djeteta Isusa, pred malom slikom na kojoj je također bila otisnuta molitva Blaženoj.
Pacijentica se pridružuje, više zabrinuta za zdravlje svojih drugih sestara nego za svoje vlastito. Budući da se posljednji dan ove devetnice poklopio sa završetkom svečanog trodnevlja, slavljenog u čast Blaženice u karmelićanskoj crkvi, vrlo blizu samostana, neke su sestre, pa i sama bolesnica, zatražile dopuštenje da tamo odu. Na povratku, nakon što je prešla ovu kratku dionicu sporim i vrlo mukotrpnim korakom, sestra Trimusi ušla je u kapelu zajednice gdje su se, kao i obično, okupile ostale časne sestre. Poglavar je potaknuo bolesnu sestru da moli s pouzdanjem i naredio joj da se vrati na svoje mjesto. Kako divno! Bolesnica je nesvjesno kleknula ne osjećajući nikakvu bol i, bez većih poteškoća nego kad je bila potpuno zdrava. Ostala je tako, oslanjajući se na svoje bolesno koljeno, i ne primjećujući to, jer joj je pozornost bila zaokupljena bolovima u leđima koji su je u tom trenutku mučili na okrutan način. Otišala je u blagovaonicu s ostalim časnim sestrama. Nakon što je završila s obrokom, polako se popela stepenicama, ušla u prvu sobu na koju je naišla, skinula uređaj i glasno viknula: “Izliječena sam!” Izliječena sam! »

Odmah se vratila dužnostima i naporima svoga stanja te vježbama redovničkog života, bez ikakve patnje ili umora, zahvaljujući Bogu za čudo učinjeno po zagovoru blažene Terezije od Djeteta Isusa. Liječnici koje je imenovala Sveta kongregacija opširno su raspravljali o ovom izliječenju i utvrdili da je lezija koljena kronični artrozinovitis, a kralježnice jednako kronični spondilitis. Ove dvije organske lezije, otporne na sve lijekove, popustile su pred Svemogućom Božjom moći, a sestra Gabrielle čudesno je povratila svoje zdravlje i ustrajala u njemu.