BULA PROGLAŠENJA SV. MALE TEREZIJE SVETOM (2)
Danas nastavljamo s čitanjem Bule proglašenja sv. Male Terezije svetom.
„U želji da što više ugodi Isusu Kristu, a nakon što je pročitala i razmišljala o ovom pozivu Svetog pisma: “Ako je tko malen, neka dođe k meni”, odlučila je učiniti se malenom po duhu, te se stoga, s najsinovskijim i potpunim povjerenjem, zauvijek predala Bogu kao najljubljenijem Ocu. Ovaj put duhovnog djetinjstva, prema evanđeoskom nauku, poučavala je druge, posebno novakinje, čiju su joj formaciju u redovničkim krepostima povjerili njezini poglavari. Zatim je svojim spisima punim apostolskog žara, sa svetim entuzijazmom poučavala svijet, nabrekao ponosom, koji voli samo taštinu i traži laži, putu evanđeoske jednostavnosti.
Njezin božanski Zaručnik Isus ponovno ju je rasplamsao željom za patnjom tijela i duše. Uzimajući u obzir, štoviše, s dubokom tugom koliko se Božja ljubav krivo shvaća i odbacuje – dvije godine prije svoje dragocjene smrti – spontano se ponudila kao žrtva Njegove „milosrdne ljubavi“. Tada ju je, kako priča kaže, ranio bljesak nebeske vatre. Konačno, obuzeta ljubavlju, zanesena ekstazom i ponavljajući s krajnjim žarom: “BOŽE MOJ, VOLIM TE”, radosno je poletjela svom Zaručniku, tridesetog rujna godine tisuću osamsto osamdeset sedamnaeste, u dobi od dvadeset i četiri godine, toliko zaslužna hvale tako dobro poznate – već gore navedene – iz Knjige Mudrosti “obuzeta u kratkom vremenu, osigurala je dugu karijeru”.
Pokopana na groblju u Lisieuxu, uz odgovarajuće počasti, odmah je postala poznata po cijelom svijetu, a njezin grob postao je slavan.
Obećanje koje je dala prije smrti da će “baciti kišu ruža” – to jest, milosti na zemlju, stigavši na Nebo, ona ga je ispunila doslovno bezbrojnim čudima, a to čini i danas. Ova slavna Službenica Božja, koja je tijekom svog života stekla simpatije svih koji su joj se približavali, vidjela je nakon svoje smrti kako taj osjećaj poprima nevjerojatnu snagu i proširenje.
Potaknuti takvom slavom svetosti, velik broj kardinala Svete Rimske Crkve, patrijarha, nadbiskupa i biskupa, posebno francuskih, a mnogi i apostolski vikari, poglavari kongregacija, opati samostana i redovnički poglavari, uputili su postularna pisma našem prethodniku Piju X., svetog sjećanja, kako bi se postigao Uvod u kauzu sestre Terezije od Djeteta Isusa, prateći ih mnogim molbama i svjedočanstvima.
Ovaj ih je papa vrlo srdačno primio te je 19. lipnja 1914. vlastitom rukom potpisao Komisiju za uvođenje kauze, povjerenu najmarljivijem generalnom postulatoru Reda bosonogih karmelićana, ocu Rodrigueu de Saint-François de Paule.
Nakon što su sve faze Procesa završene prema pravilima i herojske kreposti ispitane, Generalna kongregacija sastala se u kolovozu 1921. u prisutnosti pape Benedikta XV., našeg prethodnika blažene uspomene. Najuzvišeniji i najpoštovaniji kardinal Antoine Vico, zagovornik kauze, predložio je sljedeći Dubio za raspravu: Pravednost, hrabrost i umjerenost, te s njima povezane vrline, herojski je prakticirala Sluškinja Božja TEREZIJA OD DJETETA ISUSA. Svi prisutni kardinali Svete Rimske Crkve i oci savjetnici izrazili su svaki svoje mišljenje. Sam Papa, nakon što ih je blagonaklono saslušao, ipak je zadržao svoj vrhovni sud, želeći prije svega izmoliti od Boga veće prosvjetljenje o pitanju od tako važne važnosti.
Uoči blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije, naš je prethodnik konačno očitovao svoju odluku i svečano izjavio: “Sigurno je da su teološke kreposti vjere, nade i ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, kao i kardinalne kreposti razboritosti, pravde, hrabrosti i umjerenosti te srodne kreposti, prakticirane od strane časne Službenice Božje, TEREZE OD DJETETA ISUSA, i to U HEROJSKOM STUPNJU.”
Naredio je da se Dekret objavi i uvrsti među Akte Svete kongregacije obreda pod datumom četrnaestog kolovoza tisuću devetsto dvadeset i prve.
Ovaj je Kauza napredovala tako brzo i sretno, popraćena tolikom radošću, da su odmah predložena dva čuda na ispitivanje, odabrana iz mnoštva raznih čudesa za koja se govorilo da su se dogodila diljem kršćanskog svijeta, snažnim zagovorom Časne Terezije. Prvi se odnosi na sestru Louise de Saint-Germain, iz Kongregacije Kćeri Križa, koja pati od organske bolesti, naime: anatomske i patološke lezije, i to vrlo ozbiljnog želučanog, hemoragičnog oblika. Nakon što je zamolila Boga za zagovor časne Terezije od Djeteta Isusa, bolesnica se oporavila u savršenom zdravlju, što su jednoglasno priznala tri ugledna liječnika, od kojih je svaki izrazio svoje mišljenje, pismeno, na zahtjev Svete kongregacije obreda. Drugo čudo, potpuno slično prvom, jest ozdravljenje mladog bogoslova Charlesa Annea, koji je bolovao od hemoptične plućne tuberkuloze tijekom razdoblja kavitacije. S pouzdanjem je zazvao pomoć Službenice Božje i potpuno se oporavio, što je vidljivo iz zaključaka trojice liječnika i iz niza argumenata na kojima je bila utemeljena njihova odluka.