S TEREZIJOM: UČITI LJUBITI I RAZMATRATI SVETO LICE
«O Lice ljepše od ljiljana i ruža u proljeće!» Ove Terezijine riječi su iz molitve posvete Svetom Licu. Postojala je bratovština Svetog Lica za koju je bio značajan blagdan Preobraženja. Luj Martin i četiri njegove kćeri upisani su u ovu bratovštinu 26. travnja 1885.
Veze između karmela iz Lisieuxa i sestre Marije od sv. Petra, karmelićanke iz Toursa koja je širila ovu pobožnost, bile su dugogodišnje i poznate. Zajednica je često recitirala Litanije Svetog Lica. Godine 1896. tri su sestre u novicijatu nosile ovo ime: Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica; Genoveva od Svetog Lica i Marija od Trojstva i od Svetog Lica. Za blagdan Preobraženja 6. kolovoza Terezija je predložila posvetu Svetom Licu i sastavila posebnu molitvu, koju su tri sestre potpisale crvenom tintom. Ovaj čin posvete svečano je obilježen osvijetljenom slikom s njihovim fotografijama u medaljonu ispod reprodukcije Svetog Lica iz Toursa, uz ovu molitvu: “Gospodine, sakrij nas u tajnu svoga Lica!” (Molitva 12). U istom duhu kao i njezin Čin prikazanja Milosrdnoj ljubavi od 9. lipnja 1895., u čijoj izradi su se pridružile iste dvije novakinje, Terezija je uključila, kao predgovor, odlomak od svog učitelja, svetog Ivana od Križa: „Jer malo ove čiste ljubavi je korisnije za Crkvu od svih ovih drugih djela zajedno… Stoga je od najveće važnosti da naše duše budu mnogo vježbane u ljubavi tako da se ne zadržavamo dugo ovdje na zemlji, već da uskoro postignemo blaženo gledanje Isusa, licem u lice” (Pri 6).
Posveta svetomu Licu
«O divno Isusovo lice! Kad si se već udostojalo posebno izabrati naše duše kako bi se njima dalo, mi se kanimo tebi posvetiti. Čini mi se Isuse da čujem kako kličeš: «Otvorite mi, sestre moje, drage moje zaručnice, jer je moje Lice prikriveno rosom a moja kosa noćnim kapljicama» (usp. Pj 5,2). Naše duše razumiju tvoj govor ljubavi, želimo obrisati tvoje blago lice i utješiti Te zbog zaborava zlih. U njihovim očima Ti si još kao skriven … drže te za prezreno biće (usp. Iz 53,3).
Lice ljepše od ruža, ljepše od proljetnih ljiljana, nisi skriveno našim očima! Suze koje zaklanjaju tvoj božanski pogled, izgledaju nam kao dragocjeni dijamanti koje želimo skupiti kako bismo njima kupili beskrajno vrijedne duše naše braće. S tvojih divnih usana čule smo uzdah ljubavi. Shvaćam kako je žeđ kojom izgaraš žeđ ljubavi, kako bismo te napojile mi bismo hitjele beskrajno ljubiti!
Najdraži zaručniče naših duša! Kada bismo posjedovale ljubav svih srdaca, tebi bi je prikazali. Dobro, udijeli nam tu ljubavi dođi ugasiti žeđ kod svojih malih zaručnica! Duše, Gospodine, trebaju nam duše. Posebno duše apostola i mučenika, kako bi po njima tvojom ljubavlju mogli zapaliti srca mnoštva siromašnih grešnika.
O divno Lice, znati ćemo zadobiti ovu milost! Zaboravljajući naš progon, na obalama rijeka babilonskih pjevati ćemo ti najslađe pjesme (usp. Ps 136,1-4). Budući da si Ti jedina istinska domovima naših srdaca, naše pjesme neće biti pjevane na tuđoj zemlji.
Ljubljeno lice Isusovo! Čekajući vječni dan u kome ćemo motriti tvoju beskrajnu slavu, naša jedina želja je dopasti se tvojim božanskim očima, skrivajući i mi lica kako nas nitko na zemlji ne bi mogao prepoznati. Naš skriveni pogled: evo naše neba o Isuse».
Iako nema teološku dubinu i širinu Čina prikazanja Milosrdnoj ljubavi, Posveta Svetom Licu značajan je na Terezijinom duhovnom putu. Od kušnje zbog očeve bolesti, Isusovo Lice postalo je Terezijino jedino blago (usp. PN 20,5). Njezino razmatranje Svetog Lica nadahnulo je, na primjer, 4. kiticu 31. pjesme (Pjesma sestre Marije od Trojstva):
Ljubljeni moj, tvoj me primjer poziva
Poniziti se, prezreti časti.
Da te oduševim, želim ostati mala.
Zaboravljajući sebe, očarat ću tvoje Srce.
U noći vjere, sluteći da će uskoro umrijeti, Terezija je, promatrajući Sveto Lice Sluge patnika u Izaiji, čeznula umrijeti iz ljubavi kako bi spasila duše i pomogla svećenicima i misionarima. Za Tereziju je Posveta Svetom Licu bila način da utaži svoju žeđ za ljubavlju.
Krist preobraženi, Krist uskrsli, Krist proslavljeni – njegovo je lice sama ljubav, ljepota ljubavi. Terezija ga je dobro vidjela i promatrala. I danas nam dolazi – u Svetome pismu, u sakramentima, u Crkvi. Poziva nas da vjerujemo u njega, da se preobrazimo, da potpunije postanemo njegovi svjedoci – svjedoci Boga ljubavi i istine, čiji je on Ljubljeni Sin.
U ovom korizmenom vremenu, uzmimo vrijeme i za razmatranje Svetog Lica – Lica Istine i Ljubavi!
- Robert Arcas, ocd