Glas iz Karmela

karmel-bistrica-kolumna

RAZUMIJEVANJE BOŽJE ŽELJE DA BUDE LJUBLJEN

Terezijin čin prikazanja Božjom milosrdnoj ljubavi od ključne je važnosti u duhovnom nauku svete Terezije od Djeteta Isusa. Od djetinjstva je znala da Isus želi biti ljubljen zbog Sebe samoga i iznad svega, i potrudila se dati Mu takvu ljubav. Ali na blagdan Presvetog Trojstva, 9. lipnja 1895., dok je pomagala na misi, primila je milost da je razumjela, više nego ikad prije, koliko naš Gospodin želi biti ljubljen. K tome istodobno je shvatila da se “srca kojima Isus želi udijeliti Svoju ljubav, okreću stvorenjima moleći ih za bijednu naklonost običnog prolaznog trenutka, umjesto da traže blaženstvo gorljive ‘Peći’ beskrajne Ljubavi”.

Dopustila je da joj misli krenu prema onima koji se prikazuju kao žrtve božanske pravde. Bilo je takvih duša u Karmelu iz Lisieuxa i ona to nije mogla ne znati. Štoviše, knjiga koja se svidjela redovnicama njezinog samostana, iako pogrešno poučava – da je takvo prikazanje jedno od svrha karmelskog reda. Terezija je smatrala da je takvo prikazanje “plemenito i velikodušno”, ali nije se osjećala sklonom da napravi takvo prikazanje. Nije se slagalo s njezinim mentalitetom. Oni koji sebe prikazuju Božjoj pravdi nastojali su ublažiti bijes koji grijeh pokušava nanijeti Bogu i kazne koje na sebe navlače krivci. Ova misao potiče ih na zadovoljenje božanskoj pravdi i spašavanje grešnika.

Tereziju je, naprotiv, uglavnom privlačilo božansko milosrđe čije joj je divne puteve Bog otkrio. Jer, kako nam je rekla, dugo se pitala zašto sve duše ne dobivaju jednaku količinu milosti, zašto Bog ima preferencije prema određenim dušama, daruje izvanredne milosti velikim grešnicima i miluje druge od kolijevke do groba, ne dopuštajući nikakve prepreke da spriječe njihov let k Njemu. Pitala se zašto postoje veliki sveci i manji sveci i zašto neke duše nemaju drugog vodstva osim prirodnog zakona.

Isus joj je pokazao da je Njegova želja imati ovu raznolikost velikih svetaca i “malenih”; upravo ta raznolikost dodaje ljepotu svijeta duša i On uživa u takvom poretku; Osobito se brine za svaku pojedinu dušu i sve prilagođava dobru svake.

Posebno joj je jasno rekao da Njegova milosrdna Ljubav sja u duši koja je najjednostavnija i ni na koji se način ne opire Njegovoj milosti, kao i u dušama koje su najuzvišenije; i da je ta milosrdna Ljubav u stvari proporcionalna stupnju samo snižavanja duše. Napokon, nije li svojstvo ljubavi ta da se ona želi spusti do bijede? I sama Terezija bila je itekako svjesna broja preventivnih i besplatnih milosti kojima ju je obdarila milosrdna Ljubav.

Sve bi nam to trebalo pomoći da shvatimo zašto se tog devetog lipnja prikazala kao žrtva milosrdne Ljubavi, a ne božanske pravde. Tog je dana potpunije shvatila koliko Isus želi biti ljubljen i koliko Mu puno duša odbija tu ljubav. Zbog toga je sastavila sljedeću molitvu:

“O moj Bože, hoćete li ograničiti Svoju milosrdnu ljubav na Svoje srce? Je li samo Vaša pravda ona koja želi primati žrtvu paljenicu? Zar Vaša milosrdna ljubav također ne zaslužuje da ih primi? Ako Vaša pravda zahtijeva da bude izvršena, zar Vaša milosrdna ljubav glasnije ne zahtijeva da se primijeni na duše kako bi ih mogla zapaliti? Čini mi se da biste ih Vi, ako biste pronašli duše koje se nude kao žrtve paljenice Vašoj milosrdnoj ljubavi, brzo konzumirali; Bilo bi Vam drago da pustite poplave beskrajne nježnosti koje su sadržane u Vama”. I, prevodeći svoje riječi u djela, uzviknula je: “O Isuse, pusti me da budem ta blažena žrtva! Konzumiraj svoju malu žrtvu u vatri božanske ljubavi”.

Terezija je, osim toga, shvatila da će, prinoseći se radije milosrdnoj Ljubavi, nego božanskoj pravdi, moći biti korisnija za duše. Jer, ljubeći Boga Njegovom vlastitom božanskom ljubavlju, ona bi imala toliko više moći nad Njegovim Srcem u svojim molitvama u njihovo ime.

Kad su sestre napustile kor nakon mise i zahvale, Terezija je prišla Celini, kojoj je nekoliko mjeseci bila učiteljica u novicijatu, i zamolila ju je da je prati kako bi posjetila prioricu majku Agnezu. S Celinom uz sebe, kleknula je pred majku Agnezu i zatražila je dopuštenje da se obje prikažu kao žrtve milosrdnoj Ljubavi. Priorica nije krila iznenađenje, ali vidjevši u ovom samo pobožno djelo nadahnuto blagdanom Presvetog Trojstva, udovoljila je njihovom zahtjevu. Terezija je nakon toga sastavila tekst prikazanja koji je još uvijek sačuvan; a dva dana kasnije, jedanaestog lipnja, zajedno s Celinom prostrle su se na zemlju pred kipom čudotvorne Djevice koja joj je povratila zdravlje i učinile su svoju posvetu.

Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.