NJEZINA JEDNOSTAVNOST PREMA BOŽJIM DAROVIMA I DRUGO
Terezija je bila jednostavna po pitanju Božjih darova. Poniženja kojima ju je Bog podvrgnuo toliko su produbila njezinu poniznost da su joj, kako je rekla: “Kad bi se sva stvorenja sagnula do nje, divila joj se i pokrila je pohvalama, sve to ne bi moglo dodati ni trunke lažne radosti istinskoj radosti koju je osjećala kada se prisjetila da je u Božjim očima bila samo siroto ništa. Osjećala je da je premala da bi bila tašta, posve nesposobna da izgovori lijepe rečenice da drugi vjeruju da je vrlo skromna. Radije je priznala u svojoj jednostavnosti da je Svevišnji učinio velike stvari u ovom djetetu Svoje božanske Majke i da je najveća od njih bila što joj je pokazao njezinu malenost, njezinu nesposobnost”.
Priznati Božje darove nije ponos, ali ponos je pripisivati zasluge sebi samome.
S druge strane, Terezija je bila potpuno svjesna obveza koje prate dar milosti. Ocu Belliéreu je napisala: “Ne zamišljajte da me poniznost sprječava da priznam Božje darove. Znam da je učinio velike stvari u meni i radosno se toga prisjećam u pjesmi svaki dan. Ali također se sjećam da se više ljubavi traži od onoga koji je više i dobio. Stoga se maksimalno trudim da moj život bude jedan čin ljubavi”. “Umjesto da me učini taštom, prisjećanje na Božje darove prema meni vodi me k Njemu”.
Terezija je potvrdila da je mogla bez problema i straha uživati u izrazima ljubavi i pouzdanja koje je dobivala, jer je sve te Božje darove upućivala Bogu. “Štoviše,” dodala je, “ako Mu je drago da učini da izgledam bolje nego što jesam, to nije moja briga. Slobodno može raditi što Mu se sviđa”.
Napokon, vježbala je jednostavnost na način na koji je prepoznavala svoje nedostatke i nastojala ih ispraviti. “Kako je jednostavno”, rekla je Celini, “udovoljiti Isusu. Moramo ga jednostavno ljubiti ne obraćajući pažnju na sebe, ne istražujući previše pažljivo svoje nedostatke. Jednim pogledom prema Isusu dolazi do spoznaje vlastite bijede i opet je sve u redu.
Što su njezina zaduženja bila sve brojnija, tako je također bilo i više prilika za nesavršenosti, ali ona se nije brinula zbog njih jer je njezina volja bila usredotočena na Boga. Čak je osjećala da se približava Bogu unatoč svojim manama.
Terezija, neka se dobro razumije, ne kaže da ne trebamo nastojati da ne pravimo greške, jer kako bismo ih inače mogli ispraviti? Nego ona tvrdi da ne smijemo psihoanalizirati svoje ponašanje, i sa zabrinutošću premjeravati svoje nesavršenosti, niti gubiti vrijeme oplakujući našu bijedu. Prepoznavši naše greške, ona savjetuje, ponizno se kajmo zbog njih i potaknuti ljubavlju za njih učiniti zadovoljštinu. Ljubav je naše najbolje sredstvo za ispravljanje naših grešaka jer je ujedno i naša najbolja zaštita od budućih neuspjeha.
Do sada smo govorili o redovitim postupcima. Oni čine tkivo našeg života. Ali povremeno se moramo nositi s važnim stvarima i moramo preuzeti veću odgovornost. Svi se ponekad mogu suočiti s izvanrednim situacijama. Sama Terezija doživljavala je i obična i izvanredna djelovanja i imala je priliku da čini velike žrtve. Njezin je Mali Put, stoga, praktičan za sve situacije i za sve vrste poslova. Potvrdila je da će, ako poživi osamdeset godina i bude opterećena velikim odgovornostima, ipak ostati onoliko malena koliko je bila uoči svoje smrti“. Papa Pio XII je izjavio da je “Mali put prikladan za one koji su opterećeni najtežim odgovornostima za duše, jednako kao i za „malene“, dok je Pio XI proglasio „da nema nikoga tko to nije u stanju i nije dužan slijediti“.
Jednostavnost se, dakle, proteže na sve životne okolnosti bilo da zahtijeva velike pothvate ili obična djela. Terezija je tako savršeno prakticirala put jednostavnosti da većina sestara nije bila svjesna savršenstva koje je postigla. Ova činjenica otkriva zašto je je jedna od sestara, nekoliko dana prije Terezijine smrti rekla: “Sestra Terezija od Djeteta Isusa uskoro će umrijeti i pitam se što će naša Majka moći reći o njoj nakon njezine smrti. Sigurno će imati poteškoća nešto pronaći jer ova mala sestra, ma koliko god bila prijatna, sigurno nije učinila ništa što bi bilo vrijedno ponoviti“.
Ovaj nas sud može začuditi, ali on dokazuje u kojoj su mjeri Terezijine kreposti ostale skrivene, a uzvišenost njezinog života nezamijećena. Ipak, svi članovi njene zajednice častili su Tereziju uvažavanjem i štovanjem koje nisu davali nikome drugom.
Terezija je primila prosvjetljenje odozgo i shvatila je izvrsnost Puta jednostavnosti. Znala je da taj put nije samo slobodan od iluzija, već vodi do svetosti koja je svima na dohvat ruke. Znamo do kojeg stupnja svetosti je nju doveo. Stoga imamo sve razloge za prakticiranje jednostavnosti u odnosima s Bogom.