U TEREZIJINOJ ŠKOLI: MARIJA, PRVA NA PUTU

Započeli smo svetu, jubilejsku godinu, Godinu nade, i nju ćemo provesti u ovim emisijama s Malom Terezijom, jer ove godine slavimo 100. godina od njezinog proglašenja svetom, a to je bilo 1925. godine u Rimu. Prošli smo tjedan slavili svetkovinu Majke Božje Bogoprodice. Osluhnimo malo kako je sv. Mala Terezija promatrala našu Nebesku Majku Mariju.

Terezija je Djevicu Mariju uvijek smatrala ne samo svojom Nebeskom Majkom nego i uzorom vjere i posvećenja Bogu – uzorom srca koje sluša Boga koji joj dolazi u noći vjere i dočekuje ga svom snagom. njenog intelekta i volje, punim kapacitetom svoje duše. Ona je naš odgovor na Božji dar koji nam se daruje.

Čini mi se da je najbolja definicija ove teološke kreposti ona koja se nalazi u Konstituciji Dei Verbum Drugoga vatikanskog koncila, gdje nam se kaže: “‘Poslušnost vjere’ (Rim 16,26; vidi 1,5; 2 Kor 10,5-6) ‘treba dati Bogu koji se objavljuje, poslušnost kojom čovjek cijeloga sebe slobodno predaje Bogu, nudeći potpunu podložnost intelekta i volje Bog’, i slobodno pristajanje na istinu koju je On objavio. Da bi se izvršio ovaj čin vjere, Božja milost i nutarnja pomoć Duha Svetoga moraju prethoditi i pomagati, pokrećući srce i okrećući ga Bogu, otvarajući oči uma i dajući ‘radost i lakoću svima u pristanku na istinu i vjerovati u nju’” (Dei Verbum br. 5).

Ovo je veličanstvena definicija koja spaja dobrovoljni pristanak ljudske osobe s Božjim darom koji se otkriva kroz svoju prethodnu milost, djelo Njegovog Svetog Duha. Marija je neusporedivi uzor prihvaćanja Boga u vjeri.

Iz Marijina primjera otkrivamo da je naš život vjere prije svega odgovor s naše strane – pristanak na milost, plodno prihvaćanje djelovanja Duha u nama. Ta prijemljivost određuje dubinu svećeništva koje dijele svi kršćani od trenutka njihova krštenja.

Kraljica i Ures Karmela, ali još više Majka i Učiteljica duhovnog života, Djevica Marija nas uči živjeti kao što je ona živjela – prihvaćajući Duha, ovaj Božji dar koji nam se daruje, i odgovarajući besplatnom ponudom naših života na hvalu Očeve slave za spasenje svijeta.

Doista, “Božja je ljubav izlivena u srca naša po Duhu Svetom koji nam je dan” (Rim 5,5). Ljubav koju osjećamo prema Bogu može biti samo odgovor na ljubav koju On ima prema nama. To je ljubav koja se besplatno daje, ona koja ne ovisi o našim prethodnim zaslugama, već je utemeljena isključivo na milosrđu Boga koji je vjeran samome sebi. Bog nas ne voli zato što smo vrijedni ljubavi; vrijedni smo ljubavi jer nas On voli! Bog nas voli i to je velika Terezijina poruka i radosna vijest evanđelja.

Djevica Marija, poput povećavajućeg zrcala našeg duhovnog života, nudi uzvišen primjer onoga što milost može postići u ljudskom biću, do te mjere da je autorica Gertrud von Le Fort mogla reći: „Marija je [stajala] za stvorenje u njegovom totalitetu” (Vječna žena, 1954).

Što ovo znači? Djevica Marija prva je iskusila inicijativu božanske ljubavi, i to s takvim intenzitetom i prijemljivošću da ne samo da ispunjava, nego i nadilazi “marijanski poziv žene” (ibid.). Ona također daje svim kršćanima sposobnost da je nasljeduju, jer je to prije svega Božje djelo i raspoloženje srca. Upravo zato što je potpuno ispunjena božanskom milošću – Kecharitomene, na grčkom – Marija može pjevati svoju zahvalnost Gospodinu koji ju je pogledao. Zato što je Bogu dužnija više od bilo kojeg drugog ljudskog stvorenja i zato što ostaje u dubokoj poniznosti, Marija je zauvijek u zahvalnosti za čuda koja je Bog Izraelov učinio u njoj.

Ona je Bezgrješno Začeće jer je bila sačuvana – izvanrednom Božjom milošću, s obzirom na Utjelovljenje Riječi – od ljage istočnog grijeha i od svih osobnih grijeha. Bog joj je “unaprijed oprostio”, da upotrijebimo Terezijine riječi iz njezina rukopisa: “Znam da bih bez Njega mogla pasti nisko poput Svete Marije Magdalene, a duboke riječi našega Gospodina Šimunu odjekuju s velikom slatkoćom u mojoj duši. Znam da onaj kome se manje oprašta manje LJUBI, ali isto tako znam da je Isus meni oprostio više od Svete Marije Magdalene jer mi je unaprijed oprostio spriječivši me da padnem.”