BLAGDAN MALE TEREZIJE KARMELIĆANKE NA BEATIFIKACIJI BL. ALOJZIJA STEPINCA

U nedjleju 1. listopada je blagdan sv. Male Terezije i ujedno obilježavamo 150. godišnjicu njezinog rođenja. Za tu prigodu jučer su padale latice ruža, jer ona je svetica čije su zaštitni znak ruže i križ. Obećala je da će na zemlju slati kiše ruža, tj. uslišanja molitava. Naime, običaj je da se u karmelićanskim samostanima na blagdan ove svetice blagoslivljaju ruže.

Naš papa Franjo veliki je štovatelj sv. Male Terezije i kad je moli za kakvu milost, obično mu netko daruje ruže i to bijele i tako zna da ga je Mala Terezija uslišala. Papa svaki put kada ga muči neki problem, moli malu Tereziju „ne da mi ga riješi, nego da ga preuzme u svoje ruke i da mi da snagu da ga prihvatim, pa skoro uvijek dobijem jednu bijelu ružu kao znak“.

„Prije operacije abdomena papa Franjo molio se pred relikvijama Male Terezije koje su iz Francuske stigle u Italiju baš kad je imao zakazanu operaciju. Poznatija kao mali Božji cvjetić, mala Terezija od Djeteta Isusa predivna je zagovornica pred Gospodinom, a o njenoj jednostavnoj vjeri koja ju je dovela k svetosti svjedoči se i nakon njezine zemaljske smrti, jer kako je vjerovala u svojoj jednostavnosti, tako sad i zagovara u svojoj jednostavnosti, pa čuda po maloj Tereziji bivaju svakodnevna u životima onih koji je zazivaju. (…)

Papa Franjo je u nekoliko navrata govorio o svojoj snažnoj privrženosti svetoj Tereziji iz Lisieuxa – Malom Cvjetiću – kao i o svojoj navici da od nje traži usluge: usluge, kaže njegov bivši tajnik za tisak, koje su često dolazile u obliku malih čuda.“ (usp. www.vjera.hr)

To je poziv svima nama da joj se utječemo u svojim molitvama, ako ništa drugo onada onom molitvom koju su nas bake učile: Terezijo mala, ponizno te molim, ti Isusu reci, da ga jako volim. Mila mala kraljice, sad te zvijezde krune, a ružica rumenih, ruke su ti pune. Bacaj nam ih u srca, dom nam njima kiti da maloga Isusa, ljubimo k’o i ti!…

 

Prisjećanje na beatifikaciju bl. Alojzija Stepinca

Ne možemo da se i ovom prigodom i mi prisjetimo kako je to bilo prije 25. godina i kako smo mi sestre doživjele taj dan. Evo našeg sjećanja:

Nezaboravne su riječi pape Ivana Pavla II. koje su odjekivale Marijom Bistricom: «Odavno sam želio poći u poznato svetište Majke Božje Bistričke. Providnost je htjela da se ta želja ostvari prigodom proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca. On je, sve od početka svoje biskupske službe, svake godine osobno, pješačeći, vodio zavjetno hodočašće grada Zagreba u bistričko svetište, udaljeno pedesetak kilometara od glavnog grada. Činio je to sve dok mu komunističke vlasti nisu zabranile svaku vrstu vjerskog očitovanja.»

Oduševljenje koje je vladalo zbog dolaska sv. Oca u nama i oko nas, bilo je tako jako da smo tih prvih dana bile nošene milošću koja se daje onima koji započinju nešto novo i jednostavno zaboravljale poteškoće pred kojima smo se nalazile.

Radost nam je bila što smo smjele u našoj novoj kući  2. listopada ugostiti naše sestre iz drugih triju Karmela: Brezovice, Kloštar Ivanića i Šarengrada tada u Remetama, a sada u Levanjskoj Varoši, koje su došle na misu beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca. Radost ponovnog  susreta  nakon prvog posjeta sv. Oca u Zagrebu u katedrali i na Hipodromu. Zajedno smo molile, pjevale, pratile preko TV-a dolazak Sv. Oca po drugi puta. Oko 20 sati počele smo se spremati na polazak u Svetište na sv. Misu i bdijenje. Program bdijenja slijedio je nakon sv. Mise, a započeo je prikazom povijesti Svetišta, a zatim su dvije naše sestre progovorile o povijesti i životu Karmela. Sve smo zajedno (sestre iz četiri zajednice) pred oltarom otpjevale tri pjesme. Bilo je to dojmljivo i nezaboravno  – u  bijelim plaštevima pred likom drage Crne Gospe. Nakon toga je dio sestara otišao kući, a dio ostao pratiti ostali program bdijenja. Slijedio je  mali odmor i već oko 4 sata buđenje. I kad smo dolazile na prostor crkve na otvorenom već je nepregledno mnoštvo ispunilo cijelu Kalvariju, bio je to veličanstveni prizor. U svakom našem srcu bile su dvije riječi: Papa i Stepinac. Zahvaljivale smo  cijelim svojim bićem za ovaj dan i ovoliki dar, jer smo mogle doživjeti ovaj trenutak. Susret sa mnogim poznatim i dragim licima činilo je atmosferu još ljepšom i veličanstvenijom. Blagoslov sv. Oca, sam čin beatifikacije, oblaci pa zrake sunca kojima je nebo navijestilo Blaženikovu slavu.

Nakon sv. Mise uspjele smo se nekako probiti kroz mnoštvo do naše kuće. Naše karmelsko zajedništvo nastavilo se čitavo poslijepodne i produžilo kasno u noć sve do dolaska autobusa  koji su se teško probijali do nas.