Glas iz Karmela

“KAO ŠTO JE ISUS LJUBIO NAS.”

Nakon što je u Evanđelju otkrila značenje ljubavi prema bližnjemu, Terezija je otkrila kako nas Bog poziva da ljubimo jedni druge.

Terezija je zadivljena načinom na koji je Gospodin Isus formulirao svoju zapovijed ljubavi prema bližnjemu na Posljednjoj večeri: “Novu vam zapovijed dajem: ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge”.

Terezija je čula ovu rečenicu iz Evanđelja koju je jednom posebno dirljivom prilikom citirala jedna redovnica čije su riječi za nju bile proročanske. Kad je u listopadu 1891. majka Genoveva, već vrlo bolesna, slavila svoje dijamantne zavjete, zamolila za oproštenje cijelu zajednicu okupljenu oko nje u bolesničkoj sobi i rekla im je nekoliko riječi o čistoći nakana te se nekoliko puta vratila na dužnost da ljubimo jedni druge, kao što je Bog ljubio nas. No tek pet godina kasnije Terezija će produbiti ove Gospodinove riječi.

Terezija je shvatila da Isus prije nego što je umro nije više formulirao svoju zapovijed onako kako stoji u Levitskom zakoniku i kako je on sam do tada činio. On više ne kaže: “Ljubite bližnjega svoga kao samoga sebe”, nego: “Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas. Tako je, prema Tereziji, ovo nova Isusova zapovijed: ne radi se više samo o tome da se ljubi bližnjega kao samoga sebe, već da ga se ljubi kao što ga je Isus ljubio i kako će ga ljubiti do kraja vremenâ.

Terezija u svom rukopisu citira stih sv. Ivana iz prijevoda svog Kršćanskog priručnika. Ali nisu je komentari prevoditelja doveli na pravi put. Evo kako prevoditelj u bilješci komentira izraz “nova zapovijed”: “Ova je zapovijed za sve, ali Isus Krist je ovdje obnavlja, a ujedno im preporučuje da je obdržavaju na poseban način.” Stoga ova bilješka upućuje čitatelja da u zapovijedi Velikog četvrtka vidi samo jednostavan podsjetnik na zapovijed ljubavi prema bližnjemu, zapovijed koju nam je Gospodin dao “na gotovo svakoj stranici svoga Evanđelja”. Za autora bilješki za Priručnik “nova zapovijed” i nije tako nova. Komentirajući stih Prve poslanice sv. Ivana, on kaže: “Ova zapovijed nije nova, jer je zapečaćena u dubini naše naravi i zapisana je u Mojsijevu zakonu… Jer ova je zapovijed bila gotovo izbrisana ljudskom zloćom, obnovljena je i usavršena od Isusa Krista, i zbog svih ovih razloga može je nazvati novom zapovijedi, kako je sam Isus Krist naziva.” Prethodni komentari nisu pripremili Tereziju da uoči novost evanđeoske zapovijedi u odnosu na zapovijed iz Levitskog zakonika.

Istina je da sam sveti Augustin, koji u svojim djelima četrdesetak puta citira Ivanov stih “Ljubite jedni druge”, gotovo uvijek izostavlja završno “kao što sam ja ljubio vas”. Iz vjernosti crkvenoj tradiciji i da bi lakše pokazao vezu između dviju zapovijedi, sveti Augustin govori o ljubavi prema bližnjemu, pozivajući se umjesto toga na sinoptičku formulu: “Druga je zapovijed slična prvoj: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe” .

Na kraju, moramo primijetiti da Terezija ne razmišlja o mogućem napretku u Gospodinovu nauku o ljubavi: nekoliko stranica kasnije ona će potražit u Govoru na gori objašnjenje nove zapovijedi objavljene na Posljednjoj večeri.

Ako je Terezija otkrila “novost” Isusove zapovijedi tek 1897., nije do tada čekala da sudjeluje u Njegovoj ljubavi prema ljudima. Dugo vrijeme je voljela “reproducirati u svom srcu” Božju ljubav za njegov narod, milosti kojima ih je obdario; tražila je mjere ljubavi koje je Isus imao za svaku od svojih novakinja, kako bi ih mogla bolje voditi. Njezina ljubav prema drugima bila je pravi uzor Kristove ljubavi; ljubila je svoga bližnjega kao što je Krist ljubio nju. Ali 1897. bolje je razumjela kako nas Isus ljubi i kako bi ona trebala ljubiti druge. “Kako je Isus ljubio svoje učenike i zašto ih je ljubio?”

Upitna forma ove rečenice nije samo govorna figura. Nakon što je u Evanđelju pročitala da Isus želi da ljubimo druge kao što je On ljubio nas, Terezija je u Evanđelju istraživala kako i zašto je Isus ljubio svoje učenike. “Oh! nisu ga mogle privući njihove prirodne osobine: između njih i Njega bila je beskrajna udaljenost. On je bio znanje, Vječna Mudrost, a oni su bili jadni neuki grešnici, ispunjeni zemaljskim mislima. Ali Isus ih naziva svojim prijateljima, svojom braćom.

I u ovom slučaju bilo bi pogrešno postaviti ovo otkriće kao apsolutni početak. Terezija je odavno shvatila da nas Bog ljubi unatoč našem ništavilu. Nije li to temelj njezina hrabrog povjerenja? Ona zna da je Njegova ljubav prema nama milosrdna. Na početku svog prvog rukopisa napisala je: “Priroda ljubavi je da se ponižava…”. A u rujnu 1896. ponovila je: “Da, da bi Ljubav bila potpuno zadovoljena, mora se spustiti, spustiti do ništavila i to ništavilo pretvoriti u vatru.”