Glas iz Karmela

DVADESETPETOGODIŠNJA PRISUTNOST KARMELIĆANKI U MARIJI BISTRICI

Ovom emisijom prekidamo niz posvećen sv. Maloj Tereziji, čiji jubilej 150. godišnjice rođenja slavimo, da bismo se osvrnule na jubilej naše karmelićanske zajednice ovdje u Mariji Bistrici. Naime, sutra 25. rujna obilježavamo naše 25. godišnje molitveno prisustvo ovdje u sjeni Svetišta Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici.

Sada nakon toliko godina možemo se sa zahvalnošću prisjetiti tih lijepih trenutaka i nama novih izazova. Ne osniva se Karmel ni često, ni lako, potrebno je tu mnogo truda i žrtve.

Možda je zgodno napomenuti na koji se način karmeli umnažaju. Jedan rađa drugi, ili više njih jedan novi, odnosno Federacija, tj. udruženje karmelićanskih samostana.

Karmel u Mariji Bistrici utemeljio je prvi hrvatski Karmel, onaj u Brezovici, koji je pak utemeljio bl. Alojzije Stepinac.

U potrazi za prikladnim mjestom gdje bi se mogao graditi Karmel, tadašnji pomoćni biskup zagrebački mons. Marko Culej, kasnije prvi varaždinski biskup, u dogovoru s blagopokojnim kardinalom Kuharićem, predložio je Mariju Bistricu. Iako se u dnevnim tiskovinama, u vrijeme (1998.) kad smo iz Brezovice trebale preseliti u Mariju Bistricu, moglo čitati da je kardinal Stepinac htio sagraditi karmel u Mariji Bistrici, ipak se to u njegovim spisima nigdje izričito ne spominje. Zna se da je on imao planove koje je povjerio u pismu fra Anti Antiću, nakon osnutka Karmela u Brezovici: «Imam vruću želju, da osnujem još tri Karmela u svojoj nadbiskupiji za ženske…» (Iz pisma zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca fra Anti Antiću, OFM, Zagreb, 15. rujna 1943. godine).

Dakle, prije 25 godina, 25. rujna 1998., u 100. obljetnici rođenja bl. Alojzija, ta mu je želja ispunjena jer je osnovan treći karmel. Tjedan dana prije dolaska sv. pape Ivana Pavla II. i njegovog proglašenja blaženim devet je sestara prešlo iz brezovičkog karmela i zauvijek se nastanilo u novom karmelu, koji nosi njegovo ime i ime Majke Božje Bistričke.

Marijia Bistrica se gradnjom Karmela u njezinom okrilju  približava viziji bl. Alojzija Stepinca, naime, da postane hrvatski Lurd. Poznato je da sva veća i poznatija marijanska svetišta u svijetu imaju u svojoj blizini jedan ili više kontemplativnih samostana. Tako francuski Lurd i austrijski Mariazell imaju u svome okrilju Karmele – mjesta gdje sestre mole za hodočasnike i za čitav svijet. Marija Bistrica je za nas sveto mjesto, Marijino mjesto, mjesto njene slave. To je još jedan od razloga da je karmel izgrađen u Mariji Bistrici, jer Karmelski red je marijanski Red.

Bilo bi lijepo prisjetiti se prvih koraka u novom, još nedovršenom domu molitve.

 

Naše preseljenje iz Brezovice u Mariju Bistricu zbilo se 25. rujna 1998. godine i to u nekoliko etapa. Taj dan je naš novi dom vrvio od radnika, novih stanovnica i napokon od kutija.

Nove prostorije u koje smo se uselile (istočno krilo samostan ) obilno je blagoslovio vlč. Mijo Josipović, koji se upravo zatekao na gradilištu, kad su došle prve tri sestre. Prva noć u novom domu bila je vrlo uzbudljiva. U ćelijama, osim kutija, bili su i kreveti koji su upravo taj dan dovezeni, a mi smo ih odmah složile. Iznad vrata su zjapili otvori bez stakla, a zamjenjuju ih komadi najlona. U samostan se moglo ući sa svih strana – na ulazima nema vrata. Mi smo spavale na jednom kraju hodnika, radnici na drugom, a između nas je šetao policajac s toki – vokijem, kojega se u svako doba noći moglo čuti. Do dolaska Svetog Oca u Mariju Bistricu naš je samostan čuvala policija i to danju i noću. (…)

Dani koji su slijedili obilježeni su prenošenjem stvari iz jedne prostorije u drugu. Trebalo je osposobiti kuhinju, smočnicu, blagovaonicu,  kapelicu i sakristiju. To smo učinile prvih nekoliko dana. Kuhinju su nam pomogli opremiti naši prijatelji i dobročinitelji iz Varaždina.

Svaki dan, do 20. listopada, išle smo na sv. Misu u župnu crkvu, osim na svetkovinu naše sv. Majke Terezije. Na nedjeljnoj sv. misi, 27. rujna, predstavljene smo bistričkoj župnoj zajednici. Poslije mise djeca i ostali vjernici zaželjeli su dobrodošlicu sestrama srdačnim stiskom ruke i preporučiše se u molitve. (usp. Vjesnik karmelićana, 1999. godina)

Tijekom godina  uz mnogobrojne hodočasnike, grupe i župe, zajednicu su posjetili mnogi značajni ljudi Crkve iz Reda, iz zemlje i inozemstva, a posebno treba spomenuti posjet Franje Tuđmana, prvog predsjednika Republike Hrvatske, koji se dogodio 14. listopada 1999. uz prvu godišnjicu 2. posjeta Ivana Pavla Hrvatskoj i proglašenja  kardinala Stepinca blaženim.

Kardinal J. Ratzinger, kasnije papa Benedikt XVI., posjetio je Karmel u Mariji Bistrici 8. studenog 2001. g.

Osobito su nam bili dragi posjeti naših hrvatskih biskupa po kojima smo bile povezane s cijelom Crkvom u Hrvata, za koju osobito molimo!