BOŽJA JE VOLJA DA BUDEMO SVETI
Božju je volju često teško razumjeti, ali moramo se pouzdati u Njega i nositi svoje križeve.
Majka sv. Male Terezije, sv. Zelia, rekla je na tu temu nekoliko dobrih misli: “Ukratko, ne vidim stvari mračno, a to je velika milost koju mi je Bog dao… Što god da se dogodi, iskoristimo dobra vremena koja ostaju i ne brinimo se sami. Osim toga, stvari će uvijek biti onakvima kakve ih Bog želi. “
“Najmudrija stvar, najjednostavnija stvar, u svemu tome je predati se Božjoj volji i pripremiti se prije vremena da što hrabrije nosimo svoj križ.”
Loše se stvari događaju svakodnevno, tužne stvari, križevi doista postoje. Bol i patnja posvuda su oko nas, ali ono što radimo s njima utječe na naš put prema svetosti. Bog iz svega toga izvodi dobro kroz svoju dobrotvornu stvaralačku prirodu. Božja beskonačna narav čini ga postojano kreativnim. On nije svijet učinio cjelovitim, u smislu gotova proizvoda, što dokazuje činjenica da se godišnja doba izmjenjuju, ljudi se rađaju i umiru, a mi rastemo umom i tijelom. Logično slijedi da takav Bog bez prestanka stvara. Mi smo stvoreni na Njegovu sliku, sposobni sudjelovati i u procesu stvaranja. Pozvani smo aktivno i slobodno birati dobro za druge i za sebe. Međutim, svi mi često padamo na tom putu savršenstva te je stoga svijet pun narušene prirode, narušenih odnosa i narušenog reda.
Sveta Zélie spoznala za jednu od najtragičnijih boli koju žena može podnijeti: bol zbog gubitka novorođenčadi i djeteta. Dva sina i jedna kćerka umrli su kao novorođenčad, a petogodišnja Helene umrla je nakon iscrpljujuće bolesti koja je uzrokovala poteškoće s disanjem. Ove su smrti uistinu testirale Zélieinu nadu, vjeru i ljubav. Priznala je da je dobro imati dijete na nebu koje će se zauzimati za nju, ali također je puno pisala o tuzi koju je osjećala zbog svih tih gubitaka – rekavši kako nije sigurna da bi čistilište moglo biti gore od toga. Njezine vrline omogućile su joj da uvidi da Bog uvijek planira dobro koje je iznad naše spoznaje i razumijevanja. Ona nam ostavlja za primjer vlastiti život kojim poručuje da je u ovozemaljskom životu moguće puno toga dobroga učiniti: potaknuti ljude da aktivno vole, ponuditi otkupiteljsku patnju kako bi u konačnici dočekali istinski mir i radost u Kristu. Prihvaćanje sudjelovanja u Božjoj stvaralačkoj prirodi pomaže nam da se izvučemo iz samih sebe. Brojne su situacije u kojima nam Bog omogućava da se posvetimo samo ako to želimo u suradnji s Njim.
Sveta je Terezija napisala: “Kao što male ptice uče pjevati slušajući svoje roditelje, tako djeca uče nauk o vrlinama, uzvišenu pjesmu Božanske ljubavi od duša odgovornih za njihovo stvaranje.”
“Moramo se raspolagati da prihvatimo volju dobrog Gospodina otvorenih srca, kakva god ona bila, jer je Njegova volja uvijek ono što je najbolje za nas.”
Nebo je cilj; ništa na ovoj zemlji ne može nam pružiti potpunu sreću. Sv. Terezija je poznata po tome što je napisala: “Svijet je tvoj brod, a ne dom”, a taj je koncept dobila od svoje majke koja je često citirala ovaj poetski filozofski odlomak:
“Oh! Govori mi o tajnama ovoga svijeta koje nagovještavaju moje želje, u koje moja duša, umorna od sjena zemlje, teži uroniti sebe. Govori mi o Onome koji ga je stvorio i ispunjava sobom i koji jedini može ispuniti neizmjernu prazninu koju je stvorio u meni. ” –
“Istinske sreće nema na ovom svijetu, a mi gubimo vrijeme da je tražimo ovdje.” Govoreći o ostvarivanju svetosti: “Trebala sam početi prije, dok to nije bilo tako teško; ali u svakom slučaju, ‘bolje kasno nego nikad.’ “
Zélieine posljednje napisane riječi: “Bog želi da se odmorim negdje drugdje, a ne na zemlji”
Nismo li svi mi bića puna želja? Svi želimo biti voljeni, prihvaćeni i ostvareni. Svi se želimo osjećati dobro i želimo da nam bude ugodno. Nitko, čak ni sveci, ne želi patnju, a da prethodno nije prvo poželio najveće Dobro. Ipak, možemo svojevoljno poželjeti križ ili se dobrovoljno opredijeliti za mrtvljenje na određenu nakanu, ako imamo dovoljno promišljenosti da uvidimo kako je to sredstvo za postizanje krajnjeg cilja – Neba.
