VANJŠTINA USKLAĐENA S NUTRINOM
Matej nam u svom evanđelju govori da će oni koji su čista srca vidjeti Boga. Naša su tijela darovi našeg Stvoritelja kako bismo ga mogli upoznati i voljeti, iskusiti Njegovu Božansku prisutnost kroz naša osjetila, a ne samo intelektom. Kad dopustimo svojim osjetilima da pronalaze zadovoljstvo izvan onoga što Bog želi za nas, nemamo čisto srce; ne tražimo dobro drugih niti pridonosimo Božjoj slavi. Ne možemo slaviti Gospodina kad imamo poremećene prioritete ili želje; oni idu protiv Najveće zapovijedi. Iako ga često koristimo za opisivanje “položaja” duše, srce je i dio tijela. Naš identitet u našem srcu nije onakav kakvim nas prepoznaju osjetila drugih, jer je skriven u našim prsima. Prepoznaju nas najčešće po licu, po glavi. Krist je glava tijela vjernika; ljudi znaju da smo kršćani jer slijedimo Krista. Dakle, umjesto svjetovnog osjećaja ‘slijedi svoje srce’, možda bismo se trebali više usredotočiti na slijeđenje svoje glave – to jest Isusa Krista. Na glavi imamo i pečat koji govori da pripadamo Njemu kroz krštenje. Dopuštamo li svom tijelu da taj pečat potvrdi vidljivom istinom? Jesmo li svjetski svojim izgledom, u skladu s trendovima koji izazivaju požudu, ili poštujemo svoje dostojanstvo i dostojanstvo drugih skromnim izgledom (koji još uvijek može podići snagu)? Kako smo vezani uz tjelesnu udobnost, požudu i taštinu? Prisjećajući se onoga što je Gospa iz Fatime rekla svetoj Jacinti, prihvaćamo da je pakao stvaran i da tjelesni grijesi tjeraju tamo više ljudi nego bilo koji drugi. Također nam govori da moda nije nešto čime bi se kršćani u konačnici trebali baviti. Ona se pojavljuje i nestaje, ali Bog je uvijek isti. Osjećaj za stil može potvrditi ženstvenost ako se radi na pravilno uređen način, ali mnogi današnji “modnjaci” nemaju mjesta u kreposnom ženskom ormaru. Moramo pridružiti svoja tjelesna osjetila namjerama svoje duše. Budući da je Bog milosrđa, oprost možemo tražiti kad padnemo. Imamo nadu u nebo jer neprestano pokušavamo pročistiti svoja srca! Duša do koje nam je stalo nije vanjska, ona je unutarnja. Stoga bi naša vanjska odjeća i izgled trebali odražavati naš unutarnji život. „Vaš nakit neka ne bude izvanjski – pletenje kose, kićenje zlatom ili oblačenje haljina. Nego: čovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha. To je pred Bogom dragocjeno.“ 1 Pt 3,3-4 „Čistoća zahtijeva stidljivost. Ona je sastavni dio umjerenosti. Stidljivost čuva intimnost osobe. Ona odbija otkrivati ono što mora ostati skriveno. Upravljena je k čistoći, i izraz je njezine finoće. Ravna pogledima i gestama u skladu s dostojanstvom osoba i njihova združivanja.“ „Stidljivost štiti otajstvo osoba i njihove ljubavi. Savjetuje strpljivost i umjerenost u ljubavnom odnosu; i traži da se poštuju uvjeti dara i konačnog međusobnog predanja muža i žene. Stidljivost je čednost. Ona nadahnjuje izbor odjeće. Ona čuva šutnju ili suzdržanost ondje gdje se javlja rizik nezdrave znatiželje. Tu stidljivost biva diskretnost.“ (KKC 2521 i 2522) Čini se da je odlomak iz Prve Petrove teško prihvatiti jer volimo imati lijepu kosu, pribor i odjeću. Odlomak ne kaže da ne možemo raditi te stvari. Kaže da to ne mogu biti naši prioriteti. Ne pomažu nam doći do neba, ali zanimljivo je da bi nas mogli sačuvati od neba. Oni ne bi trebali biti ono o čemu razmišljamo, gdje usredotočujemo svoju energiju ili gdje trošimo novac. Riječ “ukras” ovdje je prevedena s grčkog “kosmos”, što se obično prevodi kao “svijet”. Tako učinkovito, svijet kojim se žene bave trebao bi biti naš unutarnji život. Način na koji naš unutarnji život teče izvana toliko je važniji. Na to kako izgledamo i što nosimo treba utjecati naša ljubav prema Bogu, ljubav prema drugima. Svaki čovjek ima dostojanstvo i dostojan je da ga sestra ili brat ne dovedu u napast. S obzirom na to da znamo da je naša duša vječna tvorevina, tijelo moramo odjenuti ne samo tjelesnom odjećom. Nastojimo živjeti odvojeno od kulture koja definira žene prema njezinoj sposobnosti da dobro izgledaju u haljinama, tajicama ili kapri hlačama, u teretani. Nosimo odjeću radi funkcionalnosti, jednostavnosti i svjesni smo onoga što možda prizivamo u misli drugih. Ne možemo se odjenuti za nebo i zanemariti činjenicu da smo čuvari svoje braće i sestara. Pretjerano korišten argument da ljudi jednostavno “ne bi trebali gledati hoće li biti u iskušenju ili ljubomorni” promašuje procjenu. U ljubavi i pravdi pokušavamo pomoći drugima da dođu do neba, a skromnost u našem izgledu dio je toga. Blažena majka svojim načinom bivanja ili odijevanja nikoga ne bi pozvala na nečistu želju ili misao. Pozvani smo to oponašati u svojoj želji za veličanjem Gospodina. Svakako, ne moramo se oblačiti u uštogljenu odjeću ili djelovati mrzovoljno, ali moramo biti skromni.
