Čistoća srca dopušta Bogu da bude Bog
Sveta Lucija, koja je živjela na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće, zamolila je majku da njihov novac pokloni siromašnima kako je Krist naredio, ali majka je htjela pričekati vrijeme bliže svojoj smrti. Rekla je majci da je čisto što treba dati sada, da bude dobra sada i da ne čeka ´bolje’ vrijeme. Sveta Lucija umrla je mučenički kad nije htjela prinijeti žrtvu poganskim bogovima, nakon što su joj izvadili oči. Kao što se citira sveta Lucija, kad su naša srca čista, možemo biti hramovi Duha Svetoga, koji nas uvode u transcendentnu sreću. Dopuštajući Duhu Svetom da naše srce čini čistim, ne možemo ne veličati Gospodina. Duh Sveti je Ljubav koja teče između Oca i Sina. Skromnost u duši može se opisati kao imati čisto srce; kušajući Božju savršenu ljubav i mir istodobno izbjegavajući sve mesnate privrženosti. Pavao u Drugoj Timoteju u istoj uputi ima blagost, poučavanje, ispravljanje i toleranciju. U naše vrijeme toliko glasova koji se natječu, mogli bismo se osjećati kao da ne mogu ići zajedno. Mogli bismo vjerovati da bismo trebali pustiti druge da imaju svoju ‘istinu’ iz osjećaja pravednosti prema svojoj individualnosti (a tko smo mi da sudimo?). Ali ako vjerujemo da Istina postoji, nepravedno je puštati razne “istine” da lebde uokolo, a da se barem ne molimo da vidimo traži li Bog da svjedočimo riječima i djelima. Mi smo čuvari naše braće i sestara. Vrlina se ne može vježbati u vakuumu. Poanta vrline je pomoći nam da živimo u ispravnom odnosu. Višestruke istine čine samu riječ istina irelevantnom. Dvije različite misli o istoj konkretnoj stvari ne mogu istovremeno biti istinite. Možda Bog želi da mi budemo ti koji u svom životu otvoreno razgovaramo o Istini, ali On možda i neće da mi budemo ta osoba. Zato je važno biti poslušan prema Duhu Svetom, a opet povezati vrline. Tolerancija ne znači da puštamo ljude da zalutaju, u ime prihvaćanja. Dobročinstvo toliko voli ljude da želimo da odu u nebo! Nastojimo izgraditi prijateljstva s drugima. Po nježnosti i ljubavi prema osobi možemo posijati sjeme vjere, ali na Bogu je da izazove srca na pokajanje. Ovo je skromnost u duši; poniznost, prepoznajući da nikoga ne spašavamo. Čistoća srca dopušta Bogu da bude Bog. Borba s drugima, zlonamjerna prepirka s ljudima koji su pogriješili ili objavljivanje osjećaja bez poštovanja na društvenim mrežama nikome ne donosi dobro. To nas vodi grijehu i ne obraća druge. Obraćenje i pokajanje rođeni su iz ljubavi. Čisto srce omogućuje nam da Boga vidimo onakvim kakav on zapravo jest – veći od našeg poimanja Njega. Nada koju imamo za vječni život je vjera u Istinu da Bog djeluje izvan našeg razumijevanja kako bi proširio milost na druge. Uvijek ima nade, a čisto srce podsjeća nas da je to ono što moramo podijeliti s drugima kroz autentična prijateljstva i karitativne interakcije. Čistoća našeg tijela važna je Bogu, jer smo stvoreni na njegovu sliku, kao Njegovo stvorenje. Sveta Jacinta puno je o tome čula od Gospe u Fatimi: “Grijesi zbog kojih većina duša odlazi u pakao su tjelesni grijesi. Moda će jako uvrijediti našega Gospodara. Ljudi koji služe Bogu ne bi trebali slijediti modu. Crkva nema modu. Naš Gospodin je uvijek isti. Grijesi svijeta su vrlo veliki. ” “Biti čist tijelom znači biti čedan, a biti čist na umu znači ne činiti grijehe; ne gledati ono što čovjek ne bi smio vidjeti, ne krasti ili lagati i uvijek govoriti istinu, čak i ako je tako teško. ” Prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog Vrhovništva i vlasti i Moći i Gospodsva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućem. Sve mu podloži pod noge, a njega postavi – nad svime – Glavom Crkvi, koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja. Ef 1,18-23