ČISTOĆA I SKROMNOST

U ovoj emisiji započinjemo govoriti o krepostima čistoće i skromnosti, o njihovoj biti i povezanosti i kako ih primjenjivati u svakodnevnom životu. Vrlina čistoće utječe na vrlinu skromnosti i premda se njih dvoje u svakodnevnom razgovoru mogu međusobno zamijeniti, one se razlikuju. Moramo vježbati oboje dok nastojimo veličati Gospodina, poput Marije. Katekizam Katoličke Crkve (KKC) u broju 2518 kaže: „Šesto blaženstvo objavljuje: “Blago čistima srcem: oni će Boga gledati” (Mt 5, 8). “Čisti srcem” su oni koji su svoj um i volju uskladili sa zahtjevima Božje svetosti, poglavito na tri područja: u ljubavi, čistoći ili spolnoj ispravnosti i u ljubavi prema istini i pravovjerju. Postoji veza između čistoće srca, tijela i vjere: Vjernici treba da vjeruju članke Vjerovanja “da se vjerujući pokoravaju Bogu; da pokoravajući se žive dobro; da živeći dobro čiste svoje srce i da čisteći srce razumiju ono što vjeruju.“ KKC u broju 2519 nastavlja: “Čistim srcem” obećano je da će gledati Boga licem u lice i da će mu biti slični. Čistoća srca je preduvjet za gledanje. Već odsada daje nam da vidimo kako Bog vidi, da drugoga primamo kao “bližnjega”; omogućuje nam da u ljudskom tijelu, svojem i bližnjega, vidimo hram Duha Svetoga, očitovanje božanske ljepote.“ Žene čista srca i skromna djela pokazuju pravdu prema drugima i časte Boga; koja treba biti dobrotvorna. Biti skroman znači razborito birati što se tiče našeg izgleda i naših namjera, dok čistoća srca zahtijeva mudrost i razum unutar razboritosti; potrebna je čvrstina da se odupru iskušenjima da se asimiliraju u modernu kulturu; i istinska je vježba umjerenosti da usmjeravamo svoje misli, svoje želje i svoje stavove. Krepost čistoće i skromnosti oslanjaju se na sve glavne vrline! Neki na skromnost mogu gledati kao na nešto što ograničava naš osjećaj za stil ili je nepravedno opterećujuće, s obzirom na modernu modu i odjeću; ali nastojimo vidjeti da skromnost uistinu odražava čisto srce – ono koje želi najviše dobro (nebo) za sve i nikad ne želi veličati ništa drugo osim Isusa. Skromnost zapravo nije ono što ne možemo nositi, već želje naših srca i duša drugih koje smo pozvani čuvati. Možemo dopustiti da naše jedinstvene osobnosti i ukusi zasjaju izvana, ali u želji da budemo sveci, naša duša i tijelo moraju druge i sebe usmjeravati prema Bogu. Ako želimo dopustiti Bogu da bude ono što ljudi vide kad nas gledaju, tada ćemo se zasigurno manje zabrinuti za modu i potrebu za odobrenjem na temelju izgleda. Moramo se brinuti o sebi i ne biti toliko uvredljivi prema drugima da nam se neće približiti, ali istinska ljepota zrači iz čiste duše. Svi imamo unutarnje dostojanstvo; svi smo u Božjim očima cijenjeni i dostojni Neba. Ljudska tijela nisu za ljudsku požudu, ponos, taštinu ili bilo koji broj drugih grijeha. Ako su to stvari zbog kojih naša tijela nisu stvorena, tko smo onda mi? Za što smo stvoreni? Naša potraga za svetošću, nebom, započinje u srcu. Našu dušu podupire Duh Sveti, ali naša vježba za stjecanjem vrlina pomoći će našem srcu da se pročisti. “Oni čija su srca čista, hramovi su Duha Svetoga.” kaže sveta Lucija. „Jer mudrost je duh čovjekoljubiv, ali hulniku neće oprostiti njegovih riječi, jer Bog proniče bubrege njegove, istinski mu srce nadzire i sluša njegove riječi.“ Mud 1,6 Sv. Pavao u Drugoj poslanici Timoteju 2, 22-26 kaže: „A mladenačkih se strastvenosti kloni! Teži za pravednošću, vjerom, ljubavlju, mirom sa svima koji iz čista srca prizivlju Gospodina. Lude pak i neobuzdane raspre odbijaj znajući da rađaju svađama. A sluga Gospodina treba da se ne svađa, nego da bude nježan prema svima, sposoban poučavati, zlo podnositi, da s blagošću preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario obraćenjem te spoznaju istinu i ponovno budu trijezni izvan zamke đavla koji ih drži robljem svoje volje.“