Glas iz Karmela

Što Bog traži od ljudi?

U ovoj ćemo emisiji razmisliti o tome kako upoznajemo Istinu i kako se ona prenosi u našoj katoličkoj vjeri. “Poklad” (1 Tim 6,20) vjere, sadržan u Svetoj predaji i u Svetom pismu, Apostoli su povjerili svoj Crkvi kao cjelini. “Prijanjajući uza nj, sav sveti puk – sabran oko svojih pastira – ustraje postojano u nauci apostolskoj i zajedništvu, u lomljenju kruha i molitvama, tako da nastaje jedinstvena istodušnost predstojnikâ i vjernika u čuvanju, vršenju i ispovijedanju predane vjere”. KKC 84 “To učiteljstvo, dakako nije iznad riječi Božje, nego joj služi učeći samo ono što je predano: po božanskom nalogu i uz pomoć Duha Svetoga, odano Riječ sluša, kao svetinju čuva i vjerno izlaže te iz toga jedinog poklada vjere crpi sve što predlaže da se vjeruje kao od Boga objavljeno”. (DV20) KKC 86: A vi , ljubljeni, sjetite se riječi što ih prorekoše apostoli Gospodina našega Isusa Krista. Oni vam govorahu:” U posljednje će vrijeme biti podrugljivaca koji će se povoditi za bezbožnim požudama svojim.” To su sijači razdora, sjetilnici koji nemaju Duha. A vi, ljubljeni, naziđujte se na presvetoj vjeri svojoj moleći se Duhu Svetom, uščuvajte se u ljubavi Božjoj, iščekujući milosrđe Gospodina našega Isusa Krista za vječni život. I jedne, svadljivce karajte, druge spašavajte otimajući ih ognju, trećima se pak smilujte sa strahom, mrzeći i haljinu puti okaljanu. Jd 17-2. Ili vjerujemo da Istina postoji ili ne. Ako ništa nije istina, onda je sve “istina” – i koji je smisao takve vrste postojanja? Osjećamo to u svojim srcima, stvoreni smo za neku svrhu. Društveni mediji i vijesti čine kao da izgleda kako u našem svijetu ljudi napreduju prema vlastitim hirovima i željama. To je u potpunoj suprotnosti s onim što Bog traži od ljudi. Ne možemo samo izmisliti vlastiti razlog života: razlog je Bog. Također ne možemo tumačiti Bibliju na bilo koji način kako bi ona odgovarala ljudskim željama. Ne možemo stvarati vjerske prakse ili rituale na temelju mišljenja. Nismo ostavljeni sami da shvatimo stvari. Isus je rekao apostolima da će im poslati Pomoćnika nakon što se uspne na nebo. Rekao im je da će ih Duh Sveti uputiti u Istinu; a Isus je također apostolima dao sposobnost da u njegovo ime prenesu otkrivenu Istinu. Koristili su ovlast koja im je dana da podučavaju druge kako biti učitelji. Dakle, učitelji započinju prvo kao učenici. Crkva je sama poslušna, jer uvijek prihvaća na poticaje Duha Svetoga, osvjetljavajući put prema nebu poput svjetionika. Iako su razne skupine napustile Crkvu u znak prosvjeda protiv izazovnih učenja ili loših ljudskih vođa, a neki su ljudi upali u vrlo težak grijeh radeći za Crkvu, odlomak iz Jude govori nam da su oni koji uzrokuju podjele lišeni Duha. Duh vodi Crkvu, pa se uvijek moramo pouzdati da je vrata pakla neće nadvladati!  Moramo imati jedinstvo, a to znači da ne može biti hrpa mišljenja koja nam govore što je ‘istina.’ Ne možemo birati i odabrati u koja vjerovanja vjerujemo. Nejedinstvo oduzima Njegovo potpuno slavljenje. Potreban nam je jedinstveni pristup tumačenju Biblije, štovanju Boga i životu u svijetu uz koji nismo navezani. Pronađen je u crkvi koju je započeo Isus: Katolička crkva. Kao djeca, ucijepljena u Kristovo Tijelo, moramo slušati svoga Oca. Uvijek će nas približiti k sebi kroz našu poslušnost. Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: “Abba! Oče!” sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja: ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. Rim 8,14-17 “U molitvi se više postiže slušanjem nego razgovorom.” – često se pripisuje i svetom Franji Saleškom i svetoj Ivani Franciski de Chantal Biti posvojena Božja djeca čak je i bolje nego biti Božja biološka djeca. U vrijeme pisanja svetog Pavla, Rimljani su se mogli odreći biološkog djeteta iz različitih razloga, ali kad je usvojeno, dijete je bilo u obitelji trajno. Biti istinski posvojeno dijete dolazi sa svim blagodatima obiteljskog života i ljubavi, ne možemo biti odbačeni (ipak možemo sigurno otići iz obitelji)! Po Duhu Svetom dolazimo do života s Bogom kao Njegovi kćeri i sinovi. To ne znači da će stvari na Zemlji biti lake; patnja je dio dogovora ako želimo biti proslavljeni, kao što je prikazano u Kristovoj muci. Ne možemo očekivati Nebo bez križa.