Kako je Marija odgovorila Bogu?

“Marijina materinska uloga prema ljudima nikako ne zastire i ne umanjuje Kristovo jedino posredništvo, nego pokazuje njegovu snagu. Jer, sav spasonosni utjecaj Blažene Djevice (…) izvire iz preobilja Kristovih zasluga, temelji se na Njegovu posredništvu, potpuno od njega zavisi i iz njega crpi svoju snagu”. (Lumen Gentium 60). “Nijedno se stvorenje nikada ne može usporediti s utjelovljenom Riječi i Otkupiteljem; nego, kao što u Kristovu svećeništvu imaju na različne načine udjela i sveti službenici i vjerni narod, i kao što se jedina Božja dobrota na različite načine širi među njegovim stvorenjima, tako i jedino posredništvo Otkupiteljevo ne isključuje, nego pobuđuje različitu suradnju koja potiče iz tog istog izvora”. (Lumen Gentium 60). Jedna od stvari koju katolici najčešće moraju braniti pred drugima je naša odanost Mariji. Nekatolici mogu misliti da je obožavamo ili misle da je jednaka Bogu. Možda se neki ljudi bore s natprirodnom osnovom da nam je Marija majka. Naša molitva može biti da se te oči otvore prema onome što nas Sveta predaja i Sveto pismo podučavaju o Mariji. Ona je nova arka saveza; jer je Kovčeg saveza bio taj koji je nosio Gospodovu prisutnost na Zemlji, a njezino je tijelo nosilo Isusa Krista! Kristovi sljedbenici trebali bi cijeniti Mariju iz mnogih razloga, uključujući to da je ona kraljica neba o čemu je napisano u Otkrivenju 12. Nazvana je suprugom Duha Svetoga jer je sjedinjenjem s Duhom Svetim začela Isusa Krista. Krist je Kralj, a kao Njegova majka ona je naša Kraljica Majka – upućujući nas na Njega, donoseći mu naše namjere. Dakle, ona je Majka Crkve, Tijelo Kristovo i vrijedna naše pobožnosti. Na križu je Isus dao Mariju, preko Ivana, svim apostolima kao majku. Zbog odnosa koji ima sa svojim Božanskim Sinom i Duhom Svetim, ona nas uvijek upućuje na Boga. Voljeti Mariju, moliti za njezine molitve, meditirati o njezinom životu i vjerovati joj da će dijeliti naše žrtve prikladan je odnos između djece i njihove majke. Marija je mjesec koji odražava svjetlost Sina; nikad ne obasjavajući vlastitom svjetlošću. Na našem putu Veličanja pokušavamo oponašati Marijin Hvalospjev, puštajući da naše duše naviještaju Božju veličinu. Ako smo ikad nesigurni kako postupiti u situaciji, možemo pomisliti: “Kako je Marija odgovorila Bogu?” A da bismo znali odgovoriti na ovo pitanje, trebali bismo biti dobro upućeni u njezin život. Zbog toga je krunica tako lijepa molitva. Čestim meditiranjem o Isusovom životu zajedno s Marijom dolazimo do dubljeg razumijevanja kreposti i pobožnosti. Također nas je zamolila da ju molimo svakodnevno za obraćenje svijeta. Blažena Djevica Marija nije tražila da bude majka Utjelovljene Riječi; ipak s njezinim pristankom sila Duha Svetoga obuzela ju je i punina Božja ispunila ju je. Tako je i u našim životima, moramo ukloniti prepreke zbog kojih ne možemo reći da Duhu Svetom. Koristeći molitvu majke Terezije posvećenja Mariji, i mi možemo tražiti od Marije da nas uzme pod svoju zaštitu, da njezine savršene kreposti postanu našima. Prispodoba o talentima koju donosi sv. Matej u svojem evanđelju (25,14-30) sjajan je primjer velikodušnosti nasuprot malodušnosti. Zamislite talent kao dar od Boga, posebno dar ljubavi koji nam je dao da dijelimo. Bog traži od nas da učinimo nešto s tom ljubavlju. Ne želi da imamo ljubav – a potom i život, milost i milosrđe – koje ćemo zadržati za sebe, skrivene od drugih. Dok prepoznajemo darove koje smo dobili, moramo ih namjerno i odgovorno njegovati. To je prakticiranje kreposti. Više nemamo nikakvog opravdanja za vođenje ‘malodušnog’ života, ne možemo se pozivati na neznanje. Ovdje učimo više o krepostima koje nam mogu pomoći da odgovorimo na poziv za veličanjem Gospodina i brinemo se za talente našega Gospodina kao Njegovi upravitelji. Nemojmo se opuštati misleći da je dobro dovoljno dobro. Da bismo ‘umnožili’ naše talente, moramo uložiti vrijeme i energiju. Posljednji sluga koji je zakopao svoj malodušan je jer se previše boji ili je lijen, sebičan ili plah, da bi veličao ono što mu je gospodar dao. Ne shvaća da je odabran da ostvari veći cilj od eliminiranja gubitka. Čak i ako mu je povjeren samo mali iznos, to nije važno; važno je što čini s onim što mu je dano. I zapravo, gospodar iz priče bio je sretan sa slugama koji su se dobro snašli u malim stvarima. To mu je donijelo radost i povjerio im je veću odgovornost. To je poput nas kad smo dobili dar od Duha Svetoga i puštamo ga da hrani naše kreposti. Provodimo ih u praksi i množimo. Gospodin nam tada povjerava sve više i više, a mi smo u mogućnosti biti velikodušni. Moramo ustrajati, čak i kad ne vidimo plodove svoje velikodušnosti, moramo se nadati! Nada je ključna za velikodušnost; nadati se da će nas Gospodin kad se vrati nazvati svojim dobrim i vjernim slugom!