Glas iz Karmela

Poniznost

Devedeset dana prije ovogodišnjeg Uskrsa započeo je program Veliča 90 po kojem su se kršćanske žene vježbale i trudile biti što bolje majke, supruge, radnice, prakticirajući kreposti, danas se više rabi riječ – vrline. I mi ćemo u slijedećim razmišljanjima podijeliti neke misli o kršćanskim krepostima. Neka nam je svima na korist. U ovoj je riječ o poniznosti.

Put savršenstva prolazi kroz križ. Nema svetosti bez odricanja i bez duhovnog boja. Duhovni napredak iziskuje askezu i mrtvljenje koji nas postupno privode miru i radosti blaženstava: »Tko se penje, neprestano ide od početka k početku; nikada ne prestaje počimati. Želja onoga koji se uspinje, nikad se ne zaustavlja na onome što već poznaje.« Sv. Grgur Nisenski (KKC (Katekizam Katoličke Crkve) 2015.) Vođeni ljudskim uspjehom kroz individualizam, pronalazimo se skrivajući iza lažne ideje slobode. Đavao je vrlo lukav dok iskušava one koji traže svetost daleko od prave istine i dobrote. Često se ponos uvlači u naš život, dok ga i ne primijetimo. Radije želimo raditi ono što sami želimo učiniti i kada to želimo, umjesto da težimo ka slobodi od grijeha i navezanosti. Na taj način postajemo suptilno uvjereni da je bolje izbjegavati križ patnje i poniženja. Sami sebi govorimo da se istina zapravo ne može definirati i da je najbolje da vjerujemo samo sebi. Ili nas vlastiti ponos uvjerava da napravimo popis stvari kojima možemo provjeriti i znati da ćemo bez sumnje ići u nebo kada umremo. Uspoređujemo se s drugima i smatramo se „dobrim ljudima“. Ponos nas uvjerava da možemo zaraditi nebo. Otvrdnjavamo svoja srca dok nas Bog želi približiti sebi, dajući nam životne križeve. Želimo izgraditi svoje vlastite parametre „ kršćanstva“, umjesto da zaronimo duboko u Kristove rane gdje je ostala prava ljubavna žrtva. Možda se s druge strane, borimo s obrnutim ponosom, zanemarujući priznanje da smo voljeni od Boga. Odbacujemo darove koje nam Bog daje svakog dana i umjesto toga prebivamo na mjestima straha, brige, tjeskobe i izolacije. Upadamo u duboku depresiju i smatramo se nedostojnim autentične ljubavi. Oslanjamo se na stvari kao što su: vino, hrana, trčanje, gledanje televizije, opsesija kondicijom, traženje sigurnosti od drugih i slično, samo da bi ublažili bol zbog osjećaja unutarnje praznine. Također i ovo je ponos, jer mislimo da znamo bolje od Boga koji nas je stvorio na Svoju sliku! Kršćanska poniznost nije samozatajna, ona prepoznaje da nismo bogovi. Poniznost nam daje ispravno uređen odnos s našim Trojstvenim Bogom. Prepoznajmo svoju potrebu za Božjom milošću i dopustimo joj da prožima naše srce. Ne zatvorenom sebičnom ambicijom ili blokiranom svjetovnom potrošnjom. Poniznost se nalazi u vjerovanju Bogu, a ne u traženju svjetovne sigurnosti. Na ovom putovanju donosimo jedinstvene želje, ali naš cilj je isti, postati sveci koje je Bog stvorio. Da bismo krenuli u duhovnu bitku protiv svojih materijalnih ili mentalnih vezanosti, moramo se osloboditi ponosa i odreći svojih poroka. Poniznost nam dopušta da priznamo da nam treba pomoć. Mi trebamo milost u sakramentima, treba nam vremena za čitanje Biblije i moramo poticati namjerne odnose koji nisu izgrađeni na temelju izgleda, medija ili tračanja. S poniznošću kao polazištem, počinjemo micati kulturu koja nas potiče na suzbijanje čežnje za Bogom, ispunjajući svoj život bilo s čim, osim Bogom. Posvećivanje asketizmu i dubokom molitvenom životu suprotno je današnjoj kulturi; i samo milošću Božjom možemo svoju volju i svoju snagu sjediniti s Njegovom. Sveta Gemma Galgani imala je ekstaze razgovora s Isusom o patnji, ljubavi i križu. Ona je ženski genijalni primjer poniznosti. Ona je napisala: “Nadala sam se, o Isuse, kao što sam toliko puta priznala pred tobom, da ću biti sama sebi dovoljna u nečemu; Nadala sam se svojoj snazi … Ali kad sam počela djelovati sama, tada sam pala i izgubila sve što ste mi dopustili da steknem. Ali ubrzo nakon toga, o Isuse, osvijetlio si me i tada sam shvatila da je ono u čemu sam mislila da mogu biti dovoljna samo ono što nikada nisam mogla sama. Imala sam volje, ali mi je nedostajalo snage; Imala sam snage, ali mi je nedostajalo volje …Osim s tobom nemam se apsolutno ničim pohvaliti! ” – Sveta Gemma Galgani Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme. Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas. Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. Oprite mu se stameni u vjeri znajući da takve iste patnje podnose vaša braća po svijetu. A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi. 1 Pt 5, 6-10