Srce neba je ljubav

Još smo uvijek pod dojmom blagdana Isusovog uzašašća. Svršetak Isusovog života ovdje na zemlji bio je ulazak u slavu. Pokušajmo pod tim dojmom malo razmišljati o današnjim misnim čitanjima … Navješćujući Isusa prvi mučenik Crkve, Sv. Stjepan, vjeruje, još više, na neki način doživljava Isusa koji je na nebesima. Kamenovan on govori: Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu (Dj 7,56). Stjepan dokazuje svoju vjeru prihvaćajući mučeništvo i smrt. U smrt se dragovoljno ide samo za ono u što je čovjek do kraja uvjeren i to samo tada kada je čovjek potpuno uvjeren da se to isplati. Stjepan prihvaća smrt, jer je osvjedočen da će kroz nju doći k Isusu. Zato je, dok su ga kamenovali, zazivao: Isuse, primi duh moji (Dj 7,59). To je molio ne samo bez trunka mržnje prema svojim mučiteljima, već im iskazujući ljubav moleći im Božje smilovanje i oproštenje: Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh (Dj 7, 60)  Biti bez i truna mržnje prema neprijateljima … Štoviše, biti prožet i ljubavlju prema neprijateljima …Da li je to čovjeku moguće? Ako se to ipak događa, mora da je to nešto božansko. Stjepan upravo to čini slijedeći primjer svoga Isusa, koji je na križu molio za svoje mučitelje … To je dokaz vjere u Boga. Ako to postoji, onda mora postojati Bog. Tako se najuvjerljivije svjedoči za Boga. Anđeli su na dan uzašašća rekli učenicima, koji su pogledima ispratili Isusa put neba: Ovaj Isus, koji je od vas uzet na nebo, isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo (Dj 1, 11). Kršćani vjeruju u taj ponovni Isusov dolazak na svršetku svijeta i povijesti. Oni taj dolazak žarko žele. Oni vape za njim: Marana tha! (1 Kor 16,22). Dođi, Gospodine Isuse! (Otk 22,20). Prema Otkrivenju svetog Ivana apostola Isus na taj vapaj odgovara: Evo dolazim ubrzo, i plaća je moja sa mnom: naplatit ću svakome prema djelu njegovu (Otk 22, 12). Riječ evanđelja donosi nam Isusovu molitvu za jedinstvo svih svojih. To jedinstvo je Isusu posebno na srcu. Nije Isus molio samo za jedinstvo svojih apostola. To je jasno naglasio riječima: Ne molim samo ove, nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno (ev.). Sveti je Pavao bio nadahnut Isusovom riječju i nadahnut Duhom Svetim kada je o tom pisao Efežanima: Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svoga poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krsti Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima (Ej 4, 4-6). Potrebno je imati nešto zajedničko da bi se ostvarivalo jedinstvo. Za vjernike je to ista vjera. Sama vjera nije dosta iako je bez nje nemoguće jedinstvo. Vez toga jedinstva je ljubav. Tako je i u samome Bogu. U Bogu je vez te ljubavi tako velik, da su tri božanske osobe samo jedan Bog … Gdje je manje ljubavi, tu je i manje jedinstva … Gdje nema ljubavi, tu nema ni jedinstva, makar se i boravilo zajedno … Kako ljubav sjedinjuje, tako i mržnja razjedinjuje … Mržnja želi ukloniti, uništiti drugoga. Učiniti da drugoga potpuno nestane. Upravo je radi toga između neba i pakla nepremostivi ponor … U nebu je ljubav. Srce neba je ljubav, jer Bog je ljubav (J Iv 4, 16). U paklu je pak mržnja. Ljubav i mržnja su suprotni polovi, koji se nikako i nikada ne će moći susresti … Ne može biti koegzistencije između svjetla i tame. Ne može biti koegzistencije između istine i laži. Još neusporedivo više ne može biti koegzistencije niti zajedništva između ljubavi i mržnje … Na koncu će ostati samo ljubav i mržnja. I to će dvoje biti strahovito odijeljeno … Riječ je Božja: Gledaj, danas preda te stavljam život i sreću, smrt i nesreću (Pnz 30, 15). Život biraj! Ljubav je život, mržnja je smrt (usp. Otk 21,8). Za jedinstvo je potreban i duh poniznosti … , duh zajedništva … , duh odricanja … , duh praštanja … Biti zato graditelji jedinstva u ljubavi, u poniznosti, u zajedništvu, u odricanju, u praštanju … Bože, daj nam toga duha u izobilju. Daj nam da ne bježimo od onoga čime se taj duh hrani i njeguje. Amen. (vlč. M. B.)