Poslanje Isusovih učenika
Postoje muke u širenju Evanđelja … Postoje vanjske muke. To su progoni … Nikada ih nije Crkvi manjkalo, barem u kojem dijelu svijeta … No progoni ne uništavaju Crkve. Oni je zapravo čiste i čine je jačom i čvršćom. Oni je pomlađuju i čine vjerodostojnijom i istinitijom. U vrijeme progona nitko ne pristupa Crkvi iz koristoljublja ili sličnih motiva. U takvim se okolnostima u broj Isusovih sljedbenika pristupa iz unutrašnjega uvjerenja i zato su kršćani u takvim okolnostima pravi kršćani, prokušani kršćani … Uz ove vanjske Crkva ima i svoje unutarnje muke, svoje probleme, svoje kušnje … I jedno i drugo prati Crkvu kroz svu njezinu povijest: i surovi progoni izvana … , i unutarnji problemi. Zadnje Isusove riječi upućene apostolima prije uzašašća, kako nam ih je zapisao sveti Matej, bile su: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I, evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta (A1t 28,18). Učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! Ništa, baš ništa se ne smije izostaviti … Ni jedan potezić pera … Posvjedočit će sam Isus: Lakše će nebo i zemlja proći, negoli propasti i jedan potezić Zakona (Lk 1, 17). – Tko ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom (A1t 5,19). Ali se ništa ne smije ni dodati … O takvima koji bi što dodavali reče Isus: Vežu i na pleća ljudima tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli (A1t 23, 4). Ništa se ljudsko ne smije navijestiti kao Božje … O takvima reče Isus: Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske … Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju … (A1k 7,8-9). Apostoli su bili konkretni ljudi … To su bili i njihovi pomoćnici i nasljednici. To su i svi vjerovjesnici kroz povijest Crkve … Konkretan čovjek dolazi iz određenog naroda, iz određene sredine … On nosi sa sobom sve ono što je život u njega utisnuo od najranijeg djetinjstva i što je baštinio iz određenog kulturnog kruga … To nosi sa sobom određene poteškoće u naviještanju Evanđelja …. . Potrebno je zato razlučivati ono svoje ljudsko od čistoga i istinskoga evanđeoskoga. Treba se svim silama trsiti, da bi se u duše zasadilo čisto i nepatvoreno Isusovo Evanđelje, ali poštujući sve čestite tuđe navike i poštene običaje … , tuđu kulturu … Tu nastaju problemi … Nastajali su nekada; nastaju i sada. Oni su posebno izraženi u misijskim krajevima. I nisu bili uvijek najsretnije rješavani … Neke takve probleme iznosi nam prvo misno čitanje iz Djela apostolskih. Na primjer što je s obrezanjem uobičajenim kod Židova? … Što je s hranom, koju je Židovima bilo zabranjena uživati? Kako rješavati takve probleme? Crkva rješava svoje probleme uz pomoć Branitelja – Duha Svetoga, kojega je Otac u Isusovo ime poslao Crkvi, da je poučava u svemu i da joj doziva u pamet sve što joj je On – Isus rekao (usp. Iv 14,26 sl.). Tako je to Crkva činila na početku. Lijepo je to izražena u prvom misnom čitanju: Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta povrh onoga što je potrebno … (l.č.). Tako je Crkva činila kroz svu svoju povijest kada su je snalazili problemi i kušnje. Tako čini i danas … Što je drugo bio II. Vatikanski koncil nego upravo to? I za njega vrijedi ono što su apostoli rekli za odredbe prvog sabora Crkve, apostolskog sabora u Jeruzalemu za kojega je rečeno: Budete li se toga držali, dobro ćete činiti (Dj 15,24). To je zalog mira, kojeg Isus želi dati svojoj Crkvi: Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem! Dajem vam ga ne kao što svijet daje (ev.). Gdje je taj Božji mir, tamo nema uznemirenosti i straha. Zato nam Isusu i govori: Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne straši (ev.). Isuse, obdari nas tim svojim darom, koji nam je tako potreban – i svijetu, i Crkvi tvojoj, i svakom pojedincu. — Amen. (vlč. M. B.)