Božja riječ koju smo čuli pruža nam veliku pouku, poticaj i ohrabrenje … Potrebna nam je pouka, jer još uvijek pravo ne znamo, ne razumijemo … Potreban nam je poticaj, jer smo mlitavi i nećkamo se … Potrebno nam je ohrabrenje, jer se bojimo; manjka nam hrabrosti … Upravo su to činili Pavao i Barnaba. Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri, jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje (J.č.). I molili su za one kojima su propovijedali …. Povjeravahu (ih) Gospodinu u koga su povjerovali (J.č.). I iznosili su primjere onoga što su doživjeli propovijedajući … Sabraše Crkvu i pripovjediše što sve Bog učini po njima: da i poganima otvori vrata vjere (1.č.).
Psalmist daje odgovor na ta čudesna djela Božja:
Blagoslivljat ću dovijeka ime tvoje, Bože, kralju moj!
Blagoslivljati – to znači izricati hvalu, slavu i čast … A zašto to činiti? Jer: milostiv je i milosrdan Gospodin … Jer: Gospodin je dobar svima …
Zato: Neka te slave, Gospodine, sva djela tvoja, i tvoji sveti neka te blagoslivlju! (Ps.)
Neka kazuju silu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore.
Kraljevstvo tvoje, kraljevstvo je vječno,
Tvoja vladavina za sva pokoljenja … (Pripj. ps.).
Sv. Ivan u svom Otkrivenju, u današnjem odlomku, iznosi pred nas vječnu i radosnu Božju novost … Ovo sadašnje, zemaljsko … ostarjet će i uminuti. Nestat će. Bit će izbrisano … Doći će novost. Velika i vječna novost. Božja novost.
Ivan je to opisao slikovito. Nije ni mogao nego slikovito. Tu novu Božju stvarnost nemoguće je izreći našim ljudskim riječima. Tu su riječi nemoćne i nedostatne. One su samo blijeda slika stvarnosti. Slika samo predočava stvarnost. Zar ne, da je sasvim drugo živa mama, a drugo njezina slika! Stvarnost i slika – koje li razlike!
Pogledajmo još barem sliku izrečenu riječima onoga budućega – velike Božje stvarnosti:
Ja, Ivan, vidjeh novo nebo i novu zemlju, jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema … I začujem jaki glas s prijestolja: ‘Evo Šatora Božjega s ljudima! On će prebivati s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju, te smrti više ne će biti, ni tuge ni jauka ni boli više ne će biti, jer – prijašnje uminu.’ Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: ‘Evo, sve činim novo!’ (2.č.).
Ovo je Božja riječ … Božja riječ ne zavarava … Božja je riječ istina. Sad ovdje vjerujemo u ono prema čemu putujemo. Jednom ćemo gledati licem u lice. Apostol Pavao napisa: Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! (1 Kor 13, 12).
Kada uđemo u to buduće obistinit će se riječ: I srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti ne će (Iv 16,22).Upravo zato: Sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama (Rim 8, 18).
Isus kroz muku gleda slavu. I kroz muku ulazi u slavu. Kroz muku slavi Oca. Upravo je zato uoči muke rekao: Sada je proslavljen Sin čovječji! I Bog je proslavljenu njemu! (ev). To je put i onih koji žele biti Isusovi. I sve što je Isus učinio, učinio je iz ljubavi. Iz ljubavi koja je posvjedočena najvećom patnjom – smrću i to smrću na križu. Zato s pravom očekuje ljubav i od nas. Zapovjedio je svima:
Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moje učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge (ev.).
Ovo nam je jasna pouka. I poticaj! I ohrabrenje! – Prihvatimo to! I slijedimo! I budimo vjerni do kraja! To se zaista isplati.
