Kršćanin je novo stvorenje koji je Krista obukao

Iz Isusovog uskrsnuća rađaju se sinovi i kćeri Božje. Zato Crkva povezuje Isusovo uskrsnuće i krštenje. To je očito iz činjenice, što se krštenje u kršćanskoj starini podjeljivalo poglavito u bogoslužju vazmenog bdijenja. I danas je vazmeno bdijenje, vrhunac svega bogoslužja Crkve, potpuno krsno usmjereno. To pokazuje i blagoslov krsne vode, koje se na najsvečaniji način obavlja u bogoslužju vazmenog bdijenja. Posebno nas na krsni značaj Vazma podsjeća i današnja druga vazmena nedjelja, koja ima i ime Bijela nedjelja. To joj je nekada bilo i službeno ime. Zašto se, današnje nedjelja zove i Bijela nedjelja. Zove se tako po bijelim haljinama, koje su nekoć novokrštenici, kršteni u uskrsnoj noći oblačili pri kraju obreda i onda ih nosili kroz osam dana, do današnje druge uskrsne nedjelje. Kršćanin je novo stvorenje koji je Krista obukao. Apostol nas Pavao poučava: Koji god ste u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste (Gal 3, 27). Neka se to i na vani vidi. Zato su krštenici nosili posebne, bijele haljine. Zašto baš bijele? Radi toga što bjelina simbolizira čistoću i nevinost. Krštenik je opran u krsnoj vodi i zato je čist. Njemu su oprošteni grijesi i zato je postao nevin. Novokrštenici se smatraju djecom Crkve, jer su ‘po stažu’ najmlađi članovi Crkve. Radi svega toga je Crkva za ulaznu pjesmu današnje mise izabrala riječi: Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom, da po njemu uzrastete na spasenje … (Ulazna). Novokrštenici su ‘djeca’. Dječja hrana je mlijeko. Riječ je o duhovnoj stvarnosti … Neka to ‘mlijeko’ bude nepatvoreno … Neka bude na uzrast spasenja … Crkva je posebno pažnju posvećivala svojim novokrštenicima … Crkva nas danas posebno potiče, da se okrenemo i k svojem krštenju, njegovom sadržaju u svemu što iz njega slijedi. Taj je poticaj jasno izražen u zbornoj molitvi, koju smo čuli prije misnih čitanja: Bože, … umnoži u nama milost, da sve dublje shvaćamo što je krst koji nas je oprao; što je Duh koji nas je ponovno rodio; što je krv koja nas je otkupila. U tom nadahnuću promotrimo bar na časak i Božju riječ koju smo čuli. Propovijedajući Isusa apostoli prvenstveno naglašavaju njegovo uskrsnuće. Ono im je temelj osobnog osvjedočenja i svega što propovijedaju. Sv. Petar u svojoj prvoj, nastupnoj propovijedi na dan Pedesetnice reče prisutnima: Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti … Toga Isusa uskrisi Bog. .. Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: ‘Što nam je činiti, braćo?’ Petar će im: ‘Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi’ (Dj 22,4 sl.). Ti prvi kršćani živjeli su svoje krštenje i iz svoga krštenja. Svi se oni jednodušno okupljahu ( . .) Što to znači Jednodušno’? Onako kao da imaju jednu dušu. Isto misle, isto hoće, jednako žive. Isto vjeruju, jednako se nadaju. Takav život donosi rješenje svih napetosti, svih međusobnih problema. Iz toga se rađa istinito prijateljstvo, kojeg je stari rimski pisac Salustije definirao: Isto htjeti i isto ne htjeti, to je istom pravo prijateljstvo (Cat. 20, 4). Takav život ima moć da zahvaća druge. To je ljepota i dobrota koja privlači. I zato sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što povjerovahu Gospodinu (l.č.). I nehotice nam se ovdje nameće pitanje: Što je s našim kršćanstvom? … Da li mi druge svojim primjerom više potičemo na dobro; više da žive u skladu s Isusovom riječi, ili … ?  Iz takvog su se kršćanstva rađala čudesa. I danas bi se događala čudesa, kada bismo više i istinitije bili kršćani … Takav život ne može ne vidjeti Božje dobrote i ljubavi. I ne može je ne očitovati. I ne može je ne priznati i hvaliti. Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova. Psalmista o tom govori iz svog iskustva: Neka rekne dom lzraelov: Vječna je ljubav njegova! Svi, koji se Gospodina boje, neka reknu: Vječna je ljubav njegova! (Pripj. ps.). Ljubljenom učeniku Ivanu uskrsnuli Isus naviješta budućnost, blaženu budućnost za svoje koja je veliko ohrabrenje i nada. Ne boj se Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe smrti i Podzemlja (2.č., Otk). Evanđeoski odlomak opisuje nam iskustvo i vjeru apostola u uskrsnuloga Isusa … Posebno apostola Tome. Onoga Tome koji je od nevjernog Tome postao vjeran Toma. Pokazuje i to, kako se teško rađala kod apostola vjera u Isusovo uskrsnuće. Ali kad se jednom rodila, jer je bila čvrsto utemeljena, postala je čvrsta, da je više nikada nije moglo ništa pokolebati, i da su za nju dali najveće svjedočanstvo što ga je čovjek kadar dati, a to je svjedočanstvo mučeničke smrti. Kad netko za ono što svjedoči i život daje, onda je zaista istinito njegovo svjedočanstvo … To je svjedočanstvo i za našu vjeru; i za naše krštenje; i za naše istinito i vjerno življenje krštenja … Iz te vjere i nade za koju nam ona jamči ponovimo svoju molitvu: Bože, … umnoži u nama dar svoje ljubavi, da što bolje shvatimo neprocjenjivo bogatstvo krštenja koje nas je opralo, Duha koji nas je nanovo rodio, krvi koja nas je otkupila (Zborna). (M.B.)