Glas iz Karmela

karmel-bistrica-kolumna

Isusovo suosjećanje usred patnje i smrti

Usred kušnji, Isus je prije svega onaj koji moli, polažući tako potpuno povjerenje u Oca: on se intenzivno moli. Očeva je volja potaknuti svoga Sina da preuzme na sebe sve, kako bi spasenje donio i u usred najdublje i najveće tame.  Isus stoga moli kako bi od Oca primio snagu i ispunio njegov naum. Nakon što je nekoliko godina naviještao evanđelje – radosnu vijest, ta će ista milosrdna ljubav, za nekoliko sati, u Jeruzalemu, biti objavljena na najkonkretniji način. Pozvani smo češće u ruke uzimati ove izvještaje o muci, kako bismo mogli od Isusa izmoliti milost dubljem poniranja u ocean njegova milosrđa koje nas je jedino sposobno preobraziti.  Učenici, iako su svjedoci tako snažne Isusove molitve i predanja, još uvijek ne razumiju:  uzimaju oružje kako bi se branili! Potpuno suprotno od onoga što Isus čini. Pozvani smo stoga često svoj pogled svraćati na Isusa u njegovoj muci kako bi nas oslobodio tih refleksa samoobrane. On je taj koji želi posijati svoj mir u nas i to čini tijekom svoje Muke. Ona tako postaje prilika, da susretne mnoge grešnike, među kojima smo sigurno i mi. Petar je, nakon izdaje, prvi primatelj Isusova suosjećanja. Uočimo kako je Isus taj koji se prvi obraća Petru, te povjerujmo da se na jednak način tako obraća i svakome od nas. Njegov pogled nije optužujući, naprotiv. To je pogled milosrdnog Isusa koji je uvijek nad nama. Ukoliko prihvatimo ovaj pogled on će u nama početi djelovati i tako će započeti naše obraćenje. Dopustimo Isusu da nas gleda, osobito kada smo svjesni svojih slabosti. Neka Isus pronađe put koji vodi do želje za životom u potpunom zajedništvu s njime. Tu je još jedan Šimun, onaj iz Cirene. On predstavlja ono na što nas Isus nikada nije prestao pozivati: nositi svoj križ slijedeći ga. Da bi ostao iza njega, događa se ono što se mora dogoditi, kako bi se od njega primila snaga potrebna za nadilaženje životnih kušnji. Mnoštvo  također  slijedi Isusa. Djeca, jednostavni i obični ljudi slijede Isusa dok apostoli bježe. To sve nam pokazuje kako nam upravo ono jednostavno, siromašno, obično u nama najviše pomaže slijediti Isusa u svakodnevnom životu.  Isus susreće i žene čiju ulogu Luka u svom evanđelju posebno cijeni. One su blizu Isusu u njegovoj patnji, i pod cijenu rizika. Zbog njih se izvještaj o Muci više ne usredotočuje samo na Isusa: Isus se okreće ženama i govori s njima. Isus koji trpi želi biti s onima koji pate i koji će trpjeti. Ovdje se tako otkriva duboko značenje njegove Muke: Isus nam se pridružuje i svim našim životnim situacijama kako bi nas obdario primjerom svog sinovskog načina života. Zeleno drvo, drvo života koje on jest, prenosi svoj sok suhim stablima koja smo mi, suhi zbog naših grijeha. Razmišljanje o Muci doista otvara naša srca milosrđu.  Isus se želi susresti sa svime što je u nama. Stoga ne isključuje ni vođe naroda, već i s njima ulazi u odnos. Iako oni napadaju Isusa, rugaju mu se ismijavajući ono najdublje u njemu: njegovo otkupiteljsko poslanje, njegov identitet Sina, Božjeg izabranika i na kraju Mesije. Isus nije došao spasiti sebe, već nas, preuzimajući na sebe najstrašniju smrt: kako bi mogao biti s nama u najgorim životnim situacijama, bez obzira koliko daleko bili. Isus ne odgovara na uvrede svojih protivnika koji su poput sotoninih predstavnika podno križa. Kao i u pustinjskim iskušenjima, Isus se okreće samo svom Ocu i nikome ne sudi. Njegova šutnja ne osuđuje. Kristova dobrota daruje se i onima koji ga osuđuju na smrt.  Jedino ćemo kod Luke pronaći izvještaj prema kojem Isus ulazi u odnos s vojnicima i to tako što ne odgovara na njihove prijestupe, već, moli za njih. Prve Isusove riječi na križu izrečene su za pogane, ovo je prva Božja riječ: oproštenje! «Oče, oprosti im jer ne znaju što čine». Učimo u svom životu slušati ono što je uvijek prvo u Bogu prema nama: oproštenje, milosrđe. Ako nam je pak teško prihvatiti ovo bezuvjetno milosrđe, zašto se ne bismo odlučili moliti devetnicu Božanskom milosrđu od Velikog petka do nedjelje milosrđa (Druga nedjelja Uskrsa)? Također možemo ovom devetnicom zamoliti Isusa da još dublje iskusimo milosrđe i da postanemo sve bolji svjedoci toga milosrđa. Isus se obraća  i dvojici razbojnika s kojima je razapet. I oni nas predstavljaju, jer smo i mi grešnici. Na nama je izbor, staviti se na desnu ili na lijevu stranu: jedan čovjek se ruga Isusu; a drugi prepoznaje tragediju svojih grijeha i odlučuje se pouzdati u Isusa: «Isuse, sjeti me se kad uđeš u kraljevstvo svoje». U čitavom Lukinom evanđelju jedino je ovaj razbojnik taj koji Isusa zove imenom. On je jedini koji prepoznaje njegovo kraljevstvo. Zašto? Jer ima konkretno iskustvo Isusove blizine čak i u najgorem trenutku svog života. Isus je u zajedništvu s njim i govori mu: «Doista, kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju».  Danas ćeš biti sa mnom! To je ono što Isus uvijek nudi svima i u svim situacijama! Ono što ovisi o nama je hoćemo li poslušati radosnu vijest i odabrati da je stavimo u središte svoga srca i svakodnevnog života.  Isus nikada nije prestao moliti! Njegov život završava s dvije molitve!  Njegova: «Oče, u tvoje ruke pohvaljujem svoj duh» i naša: «Svi njegovi poznanici i žene koje su ga slijedile iz Galileje stajaše i izdaleka sve to promatraše». «Molim vas samo jedno, da ga gledate»,  zamolila je sv. Terezije Avilska  svoje sestre karmelićanke. Evo naše molitve: ostati tamo i gledati ga. Tako ćemo sve više postajati Isusovi prijatelji.

Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.