Ljubite svoje neprijatelje
Ima ljudi koji umru čekajući pravdu. Kao da je uzalud ponavljati: Pravda je spora, ali dolazi. Ne zna se što je gore, biti naivan i vjerovati u pravdu i dobre ljude ili prestati plivati uzvodno, prestati vjerovati i boriti se. Naravno, teško je nekada ustrajati. Kad se dogode loše stvari poželiš uzvratiti istom mjerom. Radi napretka u karijeri moraš varati, moraš biti spreman prevariti i najboljeg prijatelja. Čak i natjecanja potiču ono životinjsko u čovjeku: preživljava jači. Čuveno olimpijsko geslo „brže, više, jače“ umjesto da motivira natjecatelja da pokaže najviše što može, često je usmjereno protiv drugih natjecatelja sa željom da ih se porazi. Ako je tako u sportu kako li je tek u gospodarstvu i politici. Jedni drugima su konkurenti, protivnici, umjesto subraća i suputnici. Teško je biti čovjek, reći će netko, puno je lakše, unosnije i sigurnije biti varalica, bez karaktera i savjesti. (…) Ako niste krivi pitat ćete se kako i zašto, ali za neke prilike i za neke ljude nema objašnjenja. Kao što ima ljudi koji nam donose blagoslov, tako nam neki ljudi na životnom putu donose komplikacije, pomutnju i probleme. I loši ljudi moraju postojati, nitko ih nema pravo ukloniti. Loši ljudi postoje da se obrate ili da budu opomena dobrima. Želja za osvetom prvi je znak slabosti. Nije slatka, ne donosi mir i ne rješava problem. Ali ima svoje prednosti. Podsjeća na to kakvi nikad ne smijemo postati, pomiče granice naše izdržljivosti i čini nas jačima. Iz toga proizlazi molitva i zahvalnost. Neprijatelji, mrzitelji, zlostavljači pomiču naše granice. Trebamo im zahvaliti za vjeru i nadu koju nisu uspjeli ubiti nego su ih učvrstili. Treba im zahvaliti za lekciju praštanja, za pročišćenje koje je mučno ali je nužno. Ako gledamo široko, bolji su nam neprijatelji nego prijatelji. Prijatelji nas vežu za zemlju svojom dobrotom, a neprijatelji guraju Bogu. Mudrac je to ovako usporedio: Gonjena zvijer nađe sigurnije sklonište nego li negonjena. Tako i čovjek gonjen neprijateljima nalazi najsigurnije sklonište kod Gospodina, a tu mu ni prijatelji ni neprijatelji ne mogu duši naškoditi. Neprijatelji su križ, oni su naša zaslužena pokora, a križ je spas i ne treba ga proklinjati nego blagoslivljati. Neprijatelji nas uče ono što rijetki nauče, da čovjek nema neprijatelja u svijetu izvan sebe. Samo onaj mrzi neprijatelje tko ne zna da neprijatelji nisu neprijatelji nego surovi prijatelji. Uzdržavanja od osvete i opraštanje je jedna od najplemenitijih ljudskih vrlina. Iako se smatra da je osveta primitivna i opasna, i u najmodernijim društvima sva kaznena prava počivaju na osveti, makar simboličnoj. Isus želi promijeniti taj osvetnički mentalitet Starog zavjeta. Ono često spominjano pravilo „oko za oko, zub za zub“, redovito se krivo tumači. Naravno da se nisu vadili organi, nego se tražila odgovarajuća materijalna nadoknada. Knjiga mudrih izreka poručuje: „Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kliči srcem kad on posrće.“ Sam Bog je od početka htio otkupljenje pogana, čak i onih koji su mu se suprotstavljali u svom neznanju. Stara židovska predaja čuva priču o Izlasku odabranog naroda iz Egipta. Kad je Crveno more potopilo faraona i njegovu vojsku, anđeli koji služe pred Presvetim htjeli su pjevati pohvalne pjesme, ali sam Bog se tome usprotivio: „Ne možete pjevati pohvalne pjesme dok se djelo ruku mojih u moru utapa.“ Ne više pojedinac, nego Isus plaća cijenu našeg otkupljenja. Zato kod Isusa ne postoji tolerancije, nego samo ljubav: „Oprosti im jer ne znaju što čine.“ I lopov s lopovom dijeli i jedan drugoga podnose (toleriraju). Carinici i grešnici dijele plijen, otetu zaradu. Isus poziva da darivamo. On predlaže viši stupanj ljubavi koja ne samo da ne poznaje ograničenja – ljubi bližnjega – nego ide iznad toga: Ljubiti i neprijatelje, ali ne nekako trgovački opterećeno, nego slobodno, neovisno o raspoloženju i spremnosti onoga kome je ljubav upućena i neovisno od njegova odgovora. Ima ljudi koji nam nisu dragi. Ima ljudi koji nam nisu bili dragi, ali su nam postali dragi. Ima ljudi koji su bili ljuti neprijatelji, ali su postali prijatelji. Ne moraju nam svi biti dragi i ne moraju svi biti prijatelji. Ali sa svoje strane ne smijemo imati neprijateljski stav prema bilo kome. Da bismo razumjeli Isusa i njegov zahtjevan nauk potrebno mu se sasvim približiti i gledati svijet onako kako ga on gleda. Za pravo razumijevanje nužno je obraćenje. Molite za one koji vas progone. Tek tako ćete biti čitavi, cjeloviti, ispunjeni, potpuni ili jednom riječju – sveti, nebeski. Svaki čovjek ima u sebi neku skrivenu, unutarnju snagu za koju ponekad i ne zna. Isus svojim riječima i svojom milošću oslobađa u čovjeku tu moć suzdržljivosti, strpljivosti, praštanja i dobrote. (Služba riječi)
